Juče u 17,00 na velikoj svjetskoj pozornici Generalne Skupštine UN , pred velikom svjetskom publikom, sve uz direktni TV prenos, Željko Komšić zakopao je prvu lopatu u sahranjivanju institucija BIH, uz sve aplauze i oduševljenje vascijele “probosanske” javnosti u Sarajevu.

Čemu je aplaudirala i oduševljavala se ta “probosanska” javnost, shvatiće, kako to obično biva, tek poslije, kada se suoči sa posljedicama takvog jednog čina, koji je srušio temelj funkcionisanja Institucija BIH, konsenzus, kompromis i ravnopravnost naroda i entiteta.

Naime, radi se o klasičnom prisvajanju i uzurpaciji institucije Predsjedništva BIH, uzurpaciji vanjske politike i pretvaranju BIH institucije u bošnjačku instituciju.

Demonstrirao je Komšić javno, pred cijelim svijetom, na koji način političko Sarajevo zamišlja Bosnu i Hercegovinu. Pokazao je svima u Republici Srpskoj , čak i onim najnaivnijim, da svaka priča o ravnopravnosti, uvažavanju itd predstavlja tek šarenu lažu za lakovjerne, iza koje se krije čista, a sad i neskrivena, želja za dominacijom političkog Sarajeva u Bosni i Hercegovini. Pokazao je Komšić da su za njega Srbi i Hrvati tek obični dekor, koji ne treba ništa da se pita u BiH.

Pokazao je da kad on, ili neko drugi iz Sarajeva, kaže BIH, ustvari misli na Bošnjake i političko Sarajevo. U takvoj BIH Republika Srpska i srpski i hrvatski predstavnici su tek lijevo i desno smetalo, i kao takve on ih je jednostavno izignorisao, kao da ne postoje.

Međutim, Komšićev i sarajevski problem je u tome što oni ipak postoje, koliko god oni ignorisali njihovo postojanje, kao što postoji i Republika Srpska koja ima vrlo jasnu i odlučnu nacionalnu a ne mahalsku politiku.

Posljedice Komšićevog jučerašnjeg istupa njemu donose kratkotrajne aplauze, a Bosni i Hercegovini dugoročni i sad već teško rješiv problem. Ništa Republika Srpska juče nije izgubila, izgubila je BIH, i to je izgubila puno. Rekao bih da se radi o nenadoknadivom gubitku.

I ono malo ljudi u Republici Srpskoj što je imalo kakvu-takvu vjeru u mogućnost postojanja BIH, juče je shvatilo da u BIH, kakvu zagovara Komšić i političko Sarajevo, Republika Srpska , Srbi i Hrvati nemaju mjesta.

Institucije BIH i temelji na kojima te institucije funkcionišu su kao gumicom obrisani Komšićevim potezom.

Svi koji se iole razumiju u politiku shvataju da BiH, ako je ikako moguća, moguća je kao zemlja konsenzusa i kompromisa, koji su ugradjeni u temelje i sve mehanizme i institucije Dejtonskog sporazuma.

Srbi i Republika Srpska imaju svoje političke ciljeve koji su izraz većinske narodne volje u RE, koji su kao takvi legitimni, čak i ako su u konačnici samostalnost i nezavisnost Republike Srpske.

Međutim, Republika Srpska i njeni predstavnici poštuju zajedničke institucije, procedure i nadležnosti postojećeg sistema, uspostavljenog Dejtonskim sporazumom. Poštuju da je način odlučivanja,u onom što je zajedničko, konsenzus i kompromis. Ne prisvajaju one zajedničke institucije na čijem čelu se nalaze predstavnici iz Republike Srpske.

Na taj način Republika Srpska se , bez obzira na svoje legitimne i dugoročne političke ciljeve, ponaša odgovorno prema Dejtonskom sporazumu i institucijama i procedurama koje su njim uspostavljene.

Međutim , upravo političko Sarajevo i bošnjački politički lideri, prisvajanjem i uzurpacijom tih zajedničkih institucija pokazuju da ih BIH, kao zemlja dva entiteta i tri konstitutivna i ravnopravna naroda, ne interesuje.

Njih interesuje prisvajanje BiH i njena transformacija u bošnjačku nacionalnu državu ( pod maskom gradjanske države), a to je ono što sahranjuje BiH, jer to Republika Srpska, Srbi i Hrvati niti mogu niti hoće ikada prihvatiti.

Prema tome, političko Sarajevo samo nek nastavi da uzurpira i prisvaja institucije, pretvarajući ih u bošnjačke. Samo nek ne poštuju procedure i nadležnosti. Samo nek se ponašaju bahato i osiono, otimajući prava Srba ali i Hrvata. Samo nek se ponašaju kao samostalni vlasnici BIH.

To je baš dobro za dugoročne političke ciljeve Republike Srpske, bolji poklon ti ciljevi nisu mogli dobiti!