U terorističkom napadu na dvije džamije u Krajstčerču na Novom Zelandu 15. marta 2019. godine poginula je 51 osoba, dok je još 49 povrijeđeno. Godinu dana nakon užasa tokom molitve petkom porodice i prijatelji žrtava i povrijeđenih ne mogu da zaborave dan kada im je potpuno promijenjen život. Među njima su i otac i njegova petogodišnja kćerka, koji su za vrijeme napada bili u džamiji.
Vaseim Alsati odveo je kćerku Alen prvi put u džamiju El Nur, kada je unutra upao Brenton Tarant i počeo da puca. Dok su otac i kćerka držeći se za ruke prilazili džamiji, sudarili su se sa prijateljem koji je trčao iz nje i govorio mu da bježi.
Tada je vidio napadača kako izlazi iz džamije, a kako je rekao, nije gledao u njega nego pravo u njegovu kćerkicu.
- Vidio sam kako gleda u moju ruku, u pravcu njene glave. Podigao sam je u namjeri da je zaštitim, kada su se začuli pucnji. Prvi metak pogodio ju je u donji dio tela, drugi u stomak a treći u nožne prste - ispričao je otac.
On vjeruje kako je napadač namjeravao da je upuca u glavu. Bacio je kćerku između trotoara i automobila kako bi je zaštitio, a on se bacio pored nje. Tada je vidio kako je još jedna žena upucana, dok je napadač kolima prešao preko još jedne žrtve.
Vaseim je spusti glavu na zemlju i pravio se da je mrtav. Kada je opasnost prošla, vidio je kako njegova kćerka krvari i molio je ljude da je odvedu u bolnicu. Dok je gledao kako njeno tijelo mijenja boju, govorio joj je da ne brine i da će biti dobro.
Kada su stigli u bolnicu, molio je doktore da spasu život njegovoj kćerki.
Godinu dana nakon horora koji su preživjeli, Vaseim kaže da ne može nikada da oprosti napadaču.
- Zbog njega moja kćerka je puno patila. I dalje pati - rekao je on za BBC.
Malena Alen upucana je tri puta.
- Ne može dobro da hoda, ne može da vidi. Neću da glumim herojstvo i da vam kažem da mu opraštam. Ne, ne mogu da mu oprostim - istakao je on.
Vaseim je imao devet operacija i plaši se da se nikada neće u potpunosti oporaviti. Pokušava da ponovo izgradi svoj život.
Otac i kćerka oporavljaju se kod kuće, ali Vaseim ističe da mu je potrebno više od riječi jedinstva, kako bi vjerovao da ovako nešto neće nikada više da se dogodi.
Dodao je kako su se plašili da se vrate u Krajstčerč, ali da su dobili toliko poruka podrške i ljubavi, da su sada ponovo kod kuće.
- Ljudi svih vjeroispovijesti mole se za moju kćerku, dobila je toliko poruka i vjerujem da će ih jednog dana pročitati. Vjerujem da će joj biti bolje, verujem u čuda - zaključio je on.
