Više od 111 godina nakon što je potonuo, Titanik i dalje fascinira i iznenađuje javnost.
Na primjer, da li ste znali da ga je pronašao tim koji se pretvarao da traži njegovu olupinu?
Vjeruje se i da je djelimično je eksplodirao dok je tonuo i da se jedan par vjenčao na palubi Titanika 2001. godine.
Jedan takav čudan podatak proširio se Reditom ove sedmice, a to je da, uprkos istraživanju potonule olupine od njenog ponovnog otkrića u septembru 1985. godine, nikada nisu pronađeni ljudski ostaci na brodu.
"Ja nisam vidio nijedan ljudski ostatak", rekao je Džejms Kameron, režiser filma "Titanik", koji je posjetio i istražio olupinu 33 puta i tvrdi da je proveo više vremena na brodu od samog kapetana.
"Vidjeli smo odjeću. Vidjeli smo parove cipela, što bi snažno sugerisalo da je tamo nekada bilo tijelo. Ali nikada nismo vidjeli ljudske ostatke", ispričao je on.
To je vrsta činjenice koja uzbuđuje teoretičare, ali postoje potpuno dobri razlozi zašto nismo pronašli tijela više od 1.500 ljudi koji su poginuli dok je brod tonuo.
Jedan od razloga su i prsluci za spašavanje koje su nosili mnogi putnici i posada. Iako nisu ispunili svoju osnovnu svrhu održavanja nosioca na površini dovoljno dugo za spašavanje, kada su nosioci preminuli, plutali su na površini.
Oluja koja je uslijedila nakon potonuća vjerovatno je brzo odnijela tijela sa mjesta nesreće, dok su okeanske struje, naravno, odnijele dalje tokom proteklog vijeka.
Tijela koja su bila zarobljena u samoj olupini vjerovatno su takođe nestala zbog djelovanja organizama morskog dna - riba i drugih organizama. Međutim, kosti su pronađene na drugim znatno starijim olupinama, pa zašto ne i na Titaniku? Taj dio može biti povezan s dubinom.
"Problem s kojim se morate nositi je taj da, na dubini ispod otprilike 3.000 metara, prolazite ispod onoga što se naziva dubina kompenzacije kalcijum-karbonata", objasnio je istraživač dubokog mora Robert Balard za NPR.
"I voda u dubokom moru je bogata kalcijum-karbonatom, koji je uglavnom sastavljen od kostiju. Na primjer, na Titaniku i na Bizmarku, ti brodovi su ispod dubine kompenzacije kalcijum-karbonata, tako da kada stvorenja pojedu njihovo meso i izlože kosti, one se rastvaraju", objasnio je dalje.
Postoje oni koji vjeruju da u zatvorenim dijelovima broda poput strojarnice možda još uvijek postoje sačuvana tijela. Ali, 111 godina nakon potonuća broda, ideja da bismo mogli pronaći prepoznatljive ostatke postaje sve manje vjerovatna, piše "IFL Sajens".
