Građani SAD 5. novembra biraju da li će im novi predsjednik biti kandidatkinja demokrata, potpredsjednica Kamala Haris ili kandidat republikanaca, bivši predsjednik Donald Tramp.
Međutim, oni ne glasaju direktno za svog kandidata - tehnički, oni biraju elektore, dio Еlektorskog koledža, koji potom bira predsjednika.
Еlektorski koledž je sistem koji obuhvata sve savezne države i sastavljen je od predstavnika, odnosno elektora, koji glasove raspoređuju na osnovu rezultata glasanja u svojoj državi.
U svim državama osim u dvije (Nebraska i Mejn), svi elektorski glasovi idu pobjedničkom kandidatu te države, bez obzira na to koliko tijesnu pobjedu je ostvario.
Ukupno ima 538 elektora i taj broj je uvijek isti.
On je jednak ukupnom broju članova Kongresa SAD - njih 435 iz Predstavničkog doma i 100 iz Senata, uz tri elektora iz Distrikta Kolumbija.
Da bi pobijedio, predsjednički kandidat mora da osvoji većinu - 270 elektorskih glasova.
Pobjednika na predsjedničkim izborima dakle određuje Еlektorski koledž, a ne ukupno najveći broj glasova u SAD.
Razlog za to je što bi neki od kandidata u pojedinim državama mogao da pobijedi sa malom razlikom u broju glasova, dok bi u državama koje je izgubio mogao da izgubi sa velikom razlikom.
To se dogodilo petorici predsjednika: Džonu Kvinsiju Adamsu, Ruterfordu Hejsu, Bendžaminu Harisonu, Džordžu Bušu mlađem i Donaldu Trampu 2016. godine.
Kritičari Еlektorskog koledža ukazuju na ove slučajeve tvrdeći da sistem ne predstavlja nacionalnu volju birača.
Pristalice ovakvog sistema, sa druge strane, ističu da se na taj način štite male države, kao i geografski velike države koje imaju mali broj stanovnika.
SAD, pored toga, nemaju centralnu izbornu komisiju - svaka država organizuje sopstveni proces prebrojavanja glasačkih listića.
Lokalni i državni zvaničnici izvještavaju o rezultatima izbora u realnom vremenu, a prvi rezultati se ne objavljuju dok se sva birališta zvanično ne zatvore.
Nakon što se glasovi prebroje, oni se ovjeravaju na lokalnom i državnom nivou.
Države potom predaju dokumentaciju u kojoj se identifikuju elektori koji predstavljaju kandidata koji je osvojio glasove u toj državi.
Еlektori su obično izabrane pristalice određene stranke ili ih imenuju politički zvaničnici.
Oni se sastaju u svojim državama u decembru kako bi dali svoje glasove za predsjednika i potpredsjednika.
Zatim se Kongres, čiji mandat počinje u januaru, sastaje u novom sastavu, obično 6. januara, kako bi prebrojao elektorske glasove i zvanično proglasio pobjednika.
Predsjednik polaže zakletvu na ceremoniji inauguracije 20. januara.
