Oskar Smit pogubljen je smrtonosnom injekcijom u četvrtak ujutro, gotovo 35 godina nakon što ga je porota u Nešvilu proglasila krivim za ubistva iz 1989. godine njegove bivše supruge Džudi Smit i njenih sinova, Čada i Džejsona Berneta.
To je ujedno bilo prvo pogubljenje izvedeno uz upotrebu pentobarbitala u okviru novog, jednodrugog protokola smrtonosne injekcije. Novinari-svjedoci opisali su da je Smitu lice poprimilo plavoljubičastu boju, ali da inače nije pokazivao vidljive znake agonije. U dugačkoj posljednjoj izjavi rekao je da je "kriminalni pravosudni sistem pokvaren" i kritikovao guvernera Bila Lija što je dozvolio da se pogubljenja nastave, napominjući da "on ima posljednju riječ".
"Budala je ako ne shvata da u Riverbendu imamo nevine ljude koji čekaju da umru. Ja nisam prvi, niti ću biti posljednji", rekao je Smit, piše nashvillebanner.com.
Smitov duhovnik, Monika Koukli, bila je prisutna u prostoriji za pogubljenje. Održala je završnu liturgiju, čitajući Sveto pismo i pjevajući, između ostalog, pjesmu "I’ll Fly Away". Smit je do posljednjeg daha tvrdio da je nevin, tiho rekavši: "Ja je nisam ubio".
Prvo pogubljenje od 2020. godine
Ovo je prvo pogubljenje u državi od 2020. godine, kada je pandemija korona virusa zaustavila dotadašnji istorijski niz od sedam egzekucija u manje od dvije godine. Tenesi se tako pridružio 15 drugih saveznih država i saveznoj vladi koje su koristile pentobarbital.
Advokati osuđenog su pokušali u martu da ospore ovu presudu navodeći da se lijek pentrobarbital nabavlja vjerovatno na "sivom tržištu" jer su ga veliki proizvođači zabranili. U tužbi stoji da izaziva "plućni edem što može stvoriti osjećaj gušenja koje predstavlja jasan oblik mučenja".
"Može izazvati osjećaj davljenja ili utapanja", navodi se u tužbi.
Scena u komori za pogubljenje
Smit je ležao na čeličnom stolu, zavezan kaiševima preko grudi i zgloba, sa ispruženom desnom rukom za infuziju. Nekoliko trenutaka nakon što je lijek ubačen u organizam, zatvorio je oči i ostao nepomičan. Disanje mu je prestalo, a lice prešlo iz crvenog u plavičasto. Od ubrizgavanja do proglašenja smrti prošlo je sedam minuta.
Među svjedocima su bili i članovi porodice žrtava.
"Porodično nasilje uništava živote. Nadamo se da će dijeljenje naše priče pomoći drugima da prepoznaju upozoravajuće znake, posebno kada su djeca u pitanju. Ako živite u strahu ili trpite zlostavljanje, znajte da niste sami", rekli su iz porodice.
1. oktobar
Ubistva su se, prema optužnici, dogodila nešto prije ponoći 1. oktobra 1989. Džudi i njeni sinovi pronađeni su sljedećeg dana u kući u četvrti Vudbajn, nakon što je policija prethodne noći primila uznemirujući poziv na broj 911. Patrola tada nije uočila ništa sumnjivo, ali je sutradan trinaestogodišnji komšija, prošavši kroz otključana zadnja vrata, naišao na stravičan prizor. Sva tri tijela imala su ubodne rane i zasječena grla, a Džudi i Čad bili su i upucani.
Oskar i Džudi su prije kobnog događaja bili u brakorazvodnoj parnici i borili su se oko starateljstva nad blizancima. Smit je bio optužen za porodično nasilje, a svjedoci su tvrdili da je pretio Džudi i dječacima smrću.
Nakon trostrukog ubistva, Smit je negirao sve, tvrdeći da je bio kod kuće sa djecom, ali da je blizance kasnije odvezao kod majke i krenuo u Kentaki. Na izricanju kazne psiholog odbrane naveo je da boluje od paranoidnog poremećaja ličnosti i hronične depresije, s porodičnom anamnezom šizofrenije. Sudski psiholog, pak, ocijenio ga je uračunljivim i bez znakova mentalne bolesti.
(Telegraf)
.webp)
