Suzana je isto pretrpjela teško djetinjstvo. Njena nezaposlena majka Ana Marija često ju je ostavljala samu kod kuće ili je u kući ugošćivala brojne ljubavnike. Slabo obrazovana i jedva pismena, Suzani je znala da govori da nije voljena i da joj je samo teret.

Još šestoro braće i sestara, od kojih su neki rođeni s invaliditetom, umrlo je u djetinjstvu. Jedan je poginuo kad ga je pregazio automobil u dobi od sedam godina. Još jedna mentalno hendikepirana sestra umrla je kada je imala osam godina.

Kada je Patrik imao 18 godina, odlučio je da pronađe svoje biološke roditelje. Četiri godine kasnije ušao je u trag majci i upoznao Suzanu. Uselio se kod majke i Ana Marija mu je dopustila da spava u istoj sobi Suzana.

Govoreći 2007. o svom odnosu s tada 15-godišnjakinjom, rekao je: "Oboje smo ostajali budni do kasno u noć kako bismo razgovarali o našim nadama i snovima."

Šest mjeseci kasnije, Ana Marija je umrla od srčanog udara. Suzana je bila bliska s jednim od svoje braće s invaliditetom, Andreom, ali on je umro iste te godine.

Tada već tinejdžerka, sve više se oslanjala na brata Patrika, a prema Suzaninim riječima, povjerenje je preraslo u drugu vrstu ljubavi nakon majčine smrti.

- Postao sam glava porodice i morao sam da zaštitim sestru. Ona je vrlo osjetljiva, ali pomagali smo jedno drugom u ovom jako teškom razdoblju i na kraju je taj odnos postao fizički - kazao je Patrik, koji je prilikom odnosa sa sestrom rijetko koristio zaštitu.

- Nismo ni znali da radimo nešto loše kad smo počeli da spavamo zajedno. Nismo razmišljali o korišćenju prezervativa. Nismo znali da je ilegalno to što radimo. Naša majka to ne bi odobrila, ali jedini koji bi sada trebalo da nam sude smo mi sami - rekao je on.

U oktorbu 2001, sa samo 16 godina, Suzana je rodila dečaka Erika. Bio je smješten u dom i sada, sa dvadeset godina, teško hoda i govori.

Sara, kojoj je sada 19 godina, pati od sličnih problema. Ona je takođe smještena u dom, kao i Nensi, kojoj je skoro 18 godina i koja se čini normalnom. Sofija, koja sada ima 17 godina, rođena je dok je Patrik bio u zatvoru.

Skrivajući se od njemačkih socijalnih službi, Suzana je trudnoću pokušala da sakrije noseći široku odjeću.

Djecu je rodila sama u kupatilu, a Patrik se nakon toga podvrgao sterilizaciji pogrešno misleći da će izbjeći zatvor ako više ne bude imao djece sa svojom sestrom.

Niti jedno od njih dvoje nisu sasvim svjesni poteškoća koje imaju njihova djeca, uprkos mišljenju stručnjaka.

- Dvoje naše djece su invalidi. Ali to nema veze veze sa činjenicom da smo brat i sestra. U našoj porodici ima i drugih invalida. Imali smo šestoro braće i sestara od kojih neki nisu preživjeli jer su bili invalidi - rekao je on.

Par je 2002. završio na sudu zbog incesta. Na okružnom sudu u Lajpcigu Patrik Stuebing je rekao kako se samo na početku trudio da koristi kondome.

Dobio je godinu dana uslovne zatvorske kazne nakon što je proglašen krivim po svim tačkama. Suzana, koja je tada imala 17 godina, tretirana je kao maloljetnica i stavljena na brigu službi za mlade.

Ipak, nakon rođenja još dvoje djece, sud više nije bio tako blag. Patrik je na kraju osuđen na deset mjeseci zatvora.

Na sudu su se ponovno našli 2005. zbog drugih kćerki, a Patrik je osuđen na dvije i po godine zbog ponovnog incesta.

Kada je odveden u zatvor, uplakana Suzana rekla je novinama da ne može da žiovi bez njega, a Patrik je prijetio da će se ubiti. Ipak, dok joj je brat bio u zatvoru, Suzana je s drugim muškarcem ostala trudna po peti put.

Nakon što je Patrik pušten iz zatvora, Suzana je rekla da je presrećna što je ponovo kraj nje. U međuvremenu su rekli da možda i ne bi imali toliko djece da im prvo nije oduzeto.