Riječ je o nizu sporazuma nazvanim po glavnom gradu Bjelorusije gdje su i potpisani 2014. i 2015. godine. 

Rijedak sastanak ruskih, ukrajinskih, njemačkih i francuskih lidera u februaru 2015. godine imao je za cilj da donese mir u oblastima Ukrajine koje su godinu dana ranije zauzeli proruski separatisti. Te oblasti, u ukrajinskom regionu Donbas, postale su poznate kao Luganska Narodna Republika (LNR) i Donjecka Narodna Republika (DNR). 

Pomenutim sporazumima se dogovara prekid vatre između ukrajinske vojske i proruskih snaga, prenosi "Index".

Između 13 tačaka sporazuma su prekid vatre, povlačenje teškog naoružanja i povlačenje svih stranih vojnih formacija, opreme i plaćenika iz Ukrajine.

Sporazumima je takođe određen poseban status regijama Lugansk i Donjeck. Takođe, sporazumi ukrajinskoj vladi daju punu kontrolu nad granicom s Rusijom.

Ali, postoje značajne razlike u tome kako te odredbe sporazuma vidi Kijev, a kako Moskva.

Ukrajina ovaj sporazum vidi kao osnovu za ponovno ujedinjenje cijele zemlje i uspostavljanje suvereniteta nad cijelim područjem, Rusija ih vidi kao priliku da pomenute pokrajine dobiju autonomiju.

TASS prenosi da je na sastanku Savjeta bezbednosti UN, koji je, inače, zatražila Ukrajina, zamjenik ministra spoljnih poslova Rusije Sergej Veršinjin poručio je da Kijev i dalje ne preduzima akciju u vezi sa sporazumom iz Minska, ni sedam godina nakon njegovog potpisivanja, kao i da ukrajinske vlasti to ne kriju.

"Nažalost, sedam godina kasnije imamo sve više razloga da sumnjamo da primjena paketa mjera iz Minska još uvijek nije na dnevnom redu naših susjeda Ukrajine. Oni to kažu otvoreno", rekao je ruski zvaničnik.