Iznenađujući sporazum između novog režima u Damasku i kurdskih boraca SDF-a može, pod određenim uslovima, postaviti temelje za proces normalizacije stanja u Siriji. Međutim, sve se mjeri detaljima i njegovom primjenom.
Sporazum je potpisan između privremenog predsjednika Sirije Ahmeda al Šare i komandanta SDF-a Mazluma Abdija ubrzo nakon što je američki komandant CENTCOM-a general Majkl Kurila posjetio područje pod kurdskom upravom.
Al Šara ima svaki razlog da bude zadovoljan jer na ovaj način pokazuje da se suočava sa jednim od najozbiljnijih problema s nacionalnom manjinom, čiji su oružani dijelovi kontrolisali sjeveroistočnu Siriju. Istovremeno, umanjuje negativne utiske nastale prošle nedjelje na zapadu zemlje, gdje je u sukobima njegovih snaga i Asadovih lojalista, inače pripadnika alavita, poginulo više od 1.000 ljudi.
Time ograničavajući stvarnu opasnost i prijetnju po teritorijalni integritet zemlje, Al Šara jača svoj legitimitet u međunarodnoj zajednici, posebno pred Zapadom, koji ostaje izuzetno sumnjičav zbog njegove džihadističke prošlosti, prenosi EuroNews.
Ovim sporazumom dobija na vremenu i istovremeno pokazuje da odgovara na zahtjeve turskog predsjednika Redžepa Tajipa Еrdogana da se rasformira SDF, povuku svi strani borci PKK-a iz Sirije i ukine autonomno područje.
Za Еrdogana je od izuzetnog značaja perspektiva raspuštanja SDF-a, jer će se to pojaviti kao rezultat njihove nemogućnosti da se suprotstave Turskoj. Istovremeno, takav razvoj bi uklonio najznačajniji trn u američko-turskim odnosima u ovom trenutku.
Za Kurde iz SDF-a ovaj sporazum je bio i rezultat pritiska kojem su bili izloženi u posljednjem periodu, prije svega od strane arapskih i susjednih zemalja, ali i od ЕU, budući da su optuživani da djeluju na štetu obnove Sirije, da služe snagama koje teže za podjelom zemlje i da se koriste kao poluga Irana za obnovu njegovog uticaja u regionu.
SDF ovim sporazumom očekuje da će obezbijediti da barem neposredno ne bude napadnut od Turske jer bi nešto tako poremetilo cijeli proces.
Uprkos utiscima koji su prvobitno stvoreni da će se SDF integrisati u vladinu vojsku, čiju okosnicu čini džihadistička organizacija Hajat Tahrir al Šam, sam Mazlum Abdi je izjavio da prihvata Al Šaru kao predsjednika, jednu zastavu, teritorijalni integritet i jedinstvenu vojsku, ali je precizirao da će njegove snage biti integrisane u Ministarstvo odbrane samo ako imaju uticaj na oblikovanje politike i odluka.
On zapravo govori o integraciji snaga SDF-a, a ne o njihovom asimilovanju ili, još manje, o njihovom raspuštanju, piše "Proto thema".
Abdi je kazao da "određena vladina ovlaštenja treba raspodijeliti na regione, ne samo na SDF" i da "prava Kurda na politiku i kulturu moraju biti osigurana ustavom, uključujući pitanja jezika i regionalnog upravljanja", šaljući poruku da ukidanje autonomne regije nije ni na vidiku.
Što se tiče kontrole područja koja danas čine autonomnu kurdsku regiju, SDF tvrdi da vladine snage HTS-a neće ući na njihovu teritoriju, već će preuzeti samo granične prelaze. Istovremeno, neće biti nikakvih drugih promjena, osim eventualnog učešća vlade Damaska u obezbjeđivanju zatvora u kojima se nalaze borci IS-a.
Kurdi znaju da je njihova velika diplomatska poluga upravo uloga koju igraju u suočavanju sa IS-om. U to su uložili i Amerikanci, pružajući im podršku, slanjem američkih snaga na njihovu teritoriju, što je predstavljalo ujedno i odbranu od Turske i Asadovog režima.
Turska vrši pritisak na Al Šaru da nametne predaju zatvora vladinim snagama, kako bi promovisala svoj prijedlog da predvodi operaciju protiv IS-a u Siriji i obezbijedila uvjerljiv argument u pregovorima sa novom američkom administracijom. Istovremeno, imaće priliku da neutrališe oružane kurdske snage u regionu.
Otvoreno ostaje i pitanje kako će vlada u Damasku dobiti pristup prirodnim resursima, prije svega naftnim poljima na istoku koja kontrolišu Kurdi. Informacije ukazuju da se traži model u kojem bi SDF zadržao kontrolu nad naftnim poljima i snabdijevao Damask naftom.
U svakom slučaju, sve ukazuje na to da ovaj sporazum, koji je pozdravila međunarodna zajednica, za sada ostaje na papiru.
Sve će zavisiti od njegove primjene, s obzirom na veliko nepovjerenje među različitim etničkim i vjerskim grupama u Siriji. Al Šara, posebno nakon događaja u Latakiji, moraće djelima pokazati da može da predvodi zemlju ka sveobuhvatnoj obnovi.
