Sudija je prihvatio zahtjev tužioca da slučaj bude zatvoren, objavio je u četvrtak Vatikan.

Odluka "zatvara jedno od poglavlja ovog tužnog događaja u kojem je Vatikan od početka ponudio potpunu saradnju", kaže Vatikan.

Orlandi, državljanka Vatikana, čiji je otac bio zaposlen u domaćinstvu pape Jovana Pavla II, nestala je u centralnom Rimu 1983. kada je imala 15 godina, a slučaj je pokrenuo spekulacije o spletkama i teorijama zavjere.

Prošle godine slučaj je ponovo otvoren nakon što je anonimno pismo sugeriralo da su posmrtni ostaci djevojke bili u jednoj od dvije grobnice iz 19. vijeka na vatikanskom Teutonskom groblju, ali potraga nije uspjela.

Vatikan je rekao da porodica Orlandi može nastaviti sa privatnim istragama zasnovanim na nekoliko fragmenata kosti koje vatikanska policija ima.

U prošlosti su neki objašnjavali nestanak tinejdžerke zavjerom strane obavještajne službe protiv pape, maglijskih rituala i seksualnih predatora među sveštenstvom.

Emanuela je bila kćerka Erkole Orlandija, zaposlenog u Institutu za vjerska pitanja, koji je kolokvijalno poznat kao Vatikanska banka. On i njegova supruga i petoro djece živeli su u samom gradu Vatikanu, a Emanuela je išla u naučni licej, specijalizovanu srednju školu u Rimu.

Orlandi je takođe tri puta nedjeljno pohađala muzičku školu koja je bila povezana sa Papinskim institutom za svijetu muziku, gdje je naučila da svira flautu. U muzičku školu obično je išla autobusom, nakon čega bi šetala oko dvjesta metara do škole.

22. juna 1983. kasnila je na muzičko obrazovanje, što je kasnije objasnila svojoj sestri u telefonskom razgovoru, tvrdeći da je dobila ponudu za posao od predstavnika kozmetike kompanije Avon. Sestra joj je savjetovala da se prije prihvatanja posla savjetuje sa roditeljima.

Orlandi je navodno zakazao sastanak sa Avonovim predstavnikom prije časa muzičkog obrazovanja, a kasnije je razgovarao o poslu sa prijateljem u muzičkoj školi. Prijatelj se nakon sat vremena razdvojio sa njom na autobuskoj stanici, ostavivši je u društvu druge djevojke. Orlandijeva je navodno posljednji put viđen prilikom ulaska u nepoznati BMV tamne boje.

Mirela Gregori je takođe imala 15 godina kada je nestala - samo 40 dana prije Orlandijeve.

Gregori je, prema svjedočenju majke, odgovorila na interfon u porodičnom stanu, a zatim je rekla roditeljima da je on prijatelj iz škole i da ide van da razgovara sa njim. Nikad se nije vratila kući.

Istražitelji nisu isključili mogućnost da su njihovi nestanci povezani, a brojne teorije su kružile o njihovom nestanku. Prema jednom, italijanska mafija ih je kidnapovala da bi primorala Vatikan da otplati dug.

Sumnju o umiješanosti mafije dodatno je produbljivao anonimni gledalac koji je 2005. nazvao televizijsku emisiju rekavši da je tajna otmice Orlandijeve sahranjena s Enrikom "Renatin" De Pedisom, mafijašem koji je jednom vodio zloglasnu bandu Magljiana koja je terorisala Rim 1980-ih. Policija je otvorila njegov grob 2012. godine, ali u kovčegu su bile samo kosti De Pedisa, ubijenog u mafijaškom obračunu 1990. godine.

Prema drugom, otmičari su željeli da oslobode Mehmeta Ali Agdžu, Turčina koji je izvršio neuspješni atentat na papu Jovana Pavla II. 1981., koji je potom izdržavao doživotnu kaznu u talijanskom zatvoru, prije nego što je 2000. godine bio izručen Turskoj i pušten na slobodu 2006. godine. Ubrzo nakon nestanka Orlandija, nepoznata osoba nazvala je policiju i rekla da će djevojka biti puštena nakon oslobađanja Agdže.

Drugi sumnjaju da je sam Vatikan umiješan u njihov nestanak, odnosno otmicu i moguće ubistvo. Među njima je i Emanuelov brat Pietro Orlandi, koji decenijama vodi kampanju kako bi otkrio istinu o neriješenom slučaju svoje sestre. Prema drugoj teoriji, u otmicu Orlanda učestvovao je američki nadbiskup i bivši predsjednik već spomenute Vatikanske banke Pol C. Marčinkus, koji je povezan sa velikim skandalom u Vatikanu, prenosi Njujork Tajms. Marčinkus je umro 2006.

Možda najbizarnija, ali i najčešća teorija je ona koju je 2012. godine predstavio poznati vatikanski egzorcista Gabriele Amorth, koji je preminuo 2016. godine. Zatim je tvrdio da je 15-godišnjakinja oteta da bi ga učestvovala u orgijama koje su organizovale strane diplomate iz ambasade u Svetoj Stolici.

"To je bio zločin sa seksualnim motivom. Stranke su bile organizovane, a vatikanski žandar je djelovao kao" regrut "djevojaka. Mreža je uključivala diplomatsko osoblje iz strane ambasade u Svetoj stolici. Vjerujem da je Emanuela završila kao žrtva ovog kruga ", rekao je Amort i dodao da je na kraju ubijena, a njeno tijelo odbačeno.

Sam Vatikan je u više navrata najavio da u ovom slučaju sarađuje sa italijanskom policijom. Međutim, 2017. godine objavljen je tajni dokument, napisan rukom na pet stranica i ukraden iz kabineta Vatikana, što je još jednom izazvalo sumnju u umiješanost Vatikana u taj slučaj. Naslov samog dokumenta je više nego značajan: „Rezime troškova koje je Grad-država Vatikan pretrpio zbog aktivnosti vezanih za građanku Emanuelu Orlandi (Rim, 14. januara 1968.).

Italijanski novinar Emiliano Fitipaldi objavio je ovaj dokument u sklopu svoje knjige uljezi, bio je na sudu zbog objavljivanja vatikanskih dokumenata u aferi poznatoj kao Vatileaks. Dokument je navodno jedan vatikanski kardinal napisao dvojici arhijereja, navodeći troškove između 1983. i 1997. godine u ukupnoj vrijednosti 483 miliona lira, što je danas 250.000 evra. Troškovi uključuju razne "transfere" i smeštaj, uključujući London i druge lokacije, i ljekarske preglede, uključujući ginekološke usluge.