Silvio Berluskoni, koji je preminuo danas u 86. godini života, bio je italijanski biznismen i bivši premijer Italije.
Rođen je u Milanu 29. septembra 1936. godine, a njegova biografija obiluje skandalima, optužbama za korupciju, seksualnim aferama i kontroverznim poslovnim poduhvatima.
Karijeru je započeo prodajući usisivače, pjevajući, da bi kasnije pokrenuo građevinsku kompaniju i potom se prebacio na medije, koji pored poslova u finansijskom i sportskom sektoru čine većinu njegovog bogatstva. Berluskonijeva glavna kompanija “Medijaset” operisala je na tri nacionalna televizijska kanala, što pokriva polovinu nacionalnog TV sektora, a tu je i vodeća italijanska agencija za oglašavanje “Publitaija”.
Bio je vođa političkog pokreta "Forca Italija“ (Naprijed Italijo), partije koja je zvanično osnovana u januaru 1994. godine, da bi se prvi put kandidovala za opšte izbore u martu iste godine, međutim 2008. godine FI je raspuštena i Berluskoni je osnovao novu političku stranku Narod slobode, koja je se od 2013. zove Naprijed Italijo.
Berluskoni je bio kratko premijer (sedam mjeseci) 1994. godine. Godine 2001. ponovo je postavljen na istu funkciju, druga Berluskonijeva vlada je najdugotrajnija u istoriji italijanske republike. 20. aprila 2005. godine, Berluskoni je ponudio ostavku svoje vlade poslije poraza na regionalnim izborima i unutrašnjih problema u koaliciji. 23. aprila 2005. formirao je novu vladu bez većih promjena u sastavu.
Na parlamentarnim izborima u aprilu 2006. godine koalicija Silvija Berluskonija izgubila je od lijeve koalicije Romana Prodija. Pobjeda je bila vrlo tijesna (0,11 odsto) pa je Berluskoni dugo osporavao rezultate izbora da bi na kraju, ipak, početkom maja podnio ostavku.
Međutim Prodijeva vlada će izgubiti parlamentarnu većinu i Berluskonijeva centro-desničarska koalicija će odnijeti pobjedu na izborima 2008.
12. novembra 2011. Berluskoni podnosi ostavku predsjedniku Italije Đorđu Napolitanu, poslije gubljenja parlamentarne većine i velike ekonomske krize koja je snašla zemlju.
On je takođe vlasnik i osnivač medijskih kompanija koje mnogi nazivaju "italijansko medijsko carstvo“. Prema Forbs magazinu, Silvio Berluskoni je najbogatiji čovjek u Italiji sa imetkom vrijednim 12.000.000.000 dolara u 2005., a istovremeno i 25. najbogatiji čovjek na svijetu.
FK Milan
Bio je predsjednik i fudbalskog kluba FK Milan između 1986. i 2004; poslije njegove ostavke - koja je iznuđena zakonom - 26. decembra 2004. tim nije izabrao novog predsjednika, tako da je on danas samo suvlasnik tima.
Novinaru Gazete svojevremeno je, predstavljajući svoju biografiju "Epska priča o milijarderu koji je zavladao Italijom", rekao da ne namjerava da napusti Milan sve dok klubu ne donese nove uspjehe, a opisao je koliko mu znači ovaj klub.
"Već sam rekao djeci da kada odem, ako žele, mogu da prodaju sve što im ostavim. Jedino da ne prodaju dvije stvari: moju kuću u Arkoreu i većinu vlasništva nad Milanom“, jasno je poručio Berluskoni.
Bio je jedan od najbogatijih ljudi Italije. “Forbs” je njegovo bogatstvo 2019. procijenio na 6,4 milijarde dolara, a ove godine se sa 8,1 milijardom našao na 327. mjestu najbogatijih u svijetu, te peti na listi najbogatijih Italijana.
"Žrtva milanskog pravosuđa"
Većina Berluskonijeve političke karijere zagađena je nizom pravnih bitki. Sam se često žalio da je žrtva milanskog pravosuđa. Berluskoni je još 2009. procijenio da se za dvadesettak godina na sudu pojavio 2.500 puta - na 106 odvojenih procesa - a da su pravni troškovi iznosili ukupno oko 200 miliona evra.
"Ja sam bez sumnje osoba koja je najviše (krivično) gonjena u čitavoj istoriji svijeta i istoriji čovječanstva“, rekao je jednom odnoseći se na svoje pravne probleme i požalio se da je “potrošio milione na sudije” - prije nego što se ispravio i razjasnio da je mislio na “advokate”.
Stalno je poricao pronevjeru, poresku prevaru, te pokušaj podmićivanja sudije. Bezbroj puta je oslobođen na sudu, njegove presude su ukidane ili su zastarjele. Snažan udarac uslijedio je 2011. godine, kad je Ustavni sud izmijenio zakon koji je imunitetom štitio njega i druge ministre. Do kraja godine je ostao bez vlasti, da bi u oktobru 2012. dobio četiri godine zbog poreske prevare i zabranu držanja javne kancelarije.
I dalje je tvrdio nevinost, govoreći o “pravosudnom puču”. S obzirom da je tada imao 75 godina, kažnjen je prinudnim radom - četiri sata nedjeljno u katoličkom staračkom domu za dementne pacijente kod Milana.
Porodični život
Berluskoni se 1965. oženio Karlom Elvirom Dal’Oljio sa kojom je dobio kćerku Mariju - poznatiju kao Marinu - i sina Pjera Silvija. Razveli su se 1985. Drugu suprugu, glumicu Veroniku Lario, upoznao je početkom osamdesetih, nakon njenog toples nastupa u predstavi. Sa njom je kasnije dobio troje djece, kćerke Barbaru i Eleonoru i sina Luiđija, a vjenčali su se tek 1990.
Do tada je Berluskoni bio poznati preduzetnik, a njegovo vjenčanje je bilo značajan društveni događaj. Jedan od kumova bio mu je Betino Kraksi, bivši premijer i vođa Italijanske socijalističke partije.
Nakon što je fotografisan na žurci povodom 18. rođendana manekenke u usponu Noemi Leticije, Veronika je podnijela zahtjev za ravod, u maju 2009. Sud mu je 2012. naložio da isplati Veroniki 48 miliona dolara, ali je zadržao kuću vrijednu 100 miliona u kojoj su živjeli sa svojih troje djece. Takođe, Berluskonijeva stranka Forca Italija je u martu 2020. objavila da je on raskinuo sa tridesetčetvorogodišnjom Frančeskom Paskale, nakon 12 godina veze, uz napomenu da će njih dvoje "ostati prijatelji".
Inače, njegova biografija obiluje skandalima, optužbama za korupciju, seksualnim aferama i kontroverznim poslovnim poduhvatima.
Politička dostignuća bivšeg premijera zasjenjena su bezbrojnim krivičnim prijavama protiv njega - iako je jedina presuda koja nije poništena u žalbenom postupku bila za poresku prevaru - i njegovim zloglasnim seks-zabavama, nazivane "bunga bunga" na kojima je često bilo mlađanih ljepotica koje su mu služile za imidž i uspon u karijeri, nerijetko im pomažući da se i one probiju.
Berluskoni je bio osuđen na sedam godina zatvora zbog prostitucije s maloljetnicama za vrijeme organizovanih večeri. Kazna je u žalbenom postupku ukinuta. Tako je poništena presuda da je platio seks sa maloljetnom Marokankom, zvanom "Rubi kradljivica srca", iako se i nakon toga suočavao sa dvije optužbe za podmićivanje svjedoka da ćute.
Život Silvija Berluskonija često je oslikavao sapunice koje su njegovi TV kanali prvi put donijeli iz SAD u Italiju.
Za Berluskonija važi i da je bio opsjednut mladošću. Premijer je redovno posjećivao frizera, kozmetičara, čak i solarijum. Dok se 2017. borio da se vrati na političku scenu premijer je pokazao novo lice - i to bukvalno. Berluskoni se pojavio sa narandžastim tenom i blještavo bijelim zubima, zategnutog lica. Da li je u pitanju bio botoks, šminka ili operacija, tek nakon takve njegove pojave pisalo se o "najzategnutijem licu" političke scene i "voštanoj figuri".
