Vagnerova knjiga pod nazivom "Smrtonosna prašina: Napravljeno u SAD" sadrži detaljna objašnjenja o tome kako se koristi i kako na ljude djeluje osiromašeni uranijum, koji Amerikanci odavno koriste u svom arsenalu oružja po cijelom svijetu. Takođe, govori o svim pokušajima zataškavanja činjenica koje iznosi.

Vagner je u intervjuu za Sputnjik internacional objasnio, da je riječ o uranijumu koji se dobija iz nuklearne industrije.

"Ako, na primjer, želite da proizvedete tonu uranijumovog goriva za nuklerane elektrane, dobijete otprilike osam tona osiromašenog uranijuma. A on je izvor alfa radioaktivnog zračenja, inače veoma otrovnog. Taj otpad bi trebalo pravilno uskladištiti negdje, a to košta", kaže on.

Međutim, prije 30 do 40 godina, vojni naučnici otkrili su da bi se taj nuklearni otpad mogao pametnije iskoristiti i to u proizvodnji naoružanja, budući da municija s osiromašenim uranijumom djeluje veoma razarajuće, probija i tenkove.

"To je bilo veliko otkriće. Dalje, kada municija s osiromašenim uranijumom pogodi oklopni tenk, udar proizvodi prašinu izazvanu detonacijom, a zatim i oslobađanje vrele energije, što opet izaziva eksploziju sa temperaturom od 3.000 do 5.000 stepeni. Tenk je onda uništen i spolja i iznutra", objašnjava nemački autor.

Problem je u onome što dolazi poslije upotrebe oružja s osiromašenim uranijumom, jer kako kaže Vagner, oslobađa se alfa radioaktivno zračenje, a čestice toga se rasprše na dijelove nekoliko stotina puta manje od crvenih krvnih zrnaca. Te čestice ljudi lako udahnu, odlaze u atmosferu i vjetar ih nosi svuda. Ulaze u pluća, zemlju, vodu.

"Ljudi koji to udahnu su u velikom riziku da dobiju rak", upozorio je Vagner.

Na pitanje kada je i ko počeo da koristi takvo oružje, Vagner odgovara da je ono prvi put iskorišćeno tokom Zalivskog rata protiv Iraka 1991. godine, te u Iraku 2003. godine.

"U međuvremenu, korišteno je i tokom rata na Kosovu, bombardovanju Jugoslavije 1999, ali i u BiH 1995. godine", kaže Vagner i dodaje da se to oružje i dalje koristi u Avganistanu.

Oni su nemilosrdni

Na pitanje ko je glavni krivac, odnosno ko koristi to oružje, objašnjava da činjenica jeste da je nekoliko država razvilo oružje s osiromašenim uranijumom otprilike u isto vrijeme, među njima je i njegova Njemačka, ali ističe da daleko od svih u njegovoj primjeni prednjače SAD.

"Oni su nemilosrdni, nisu obraćali pažnju ni na jedan mogući sporedni efekat. Zato sam knjigu i nazvao "Smrtonosna prašina – Napravljeno u SAD" - ističe istraživač.

Upitan kako je uspio da dokaže sve svoje tvrdnje, Vagner kaže da su mu u tome pomogli, između ostalih, i Srbi.

"Dali su nam mape na kojima su bile lokacije na kojima su padale bombe s osiromašenim uranijumom", rekao je Vagner.

Sputnjik navodi da o svemu tome postoji i film, povezan s aknjigom i gotovo identičnog naslova, ali je njegovo prikazivanje spriječeno na nekoliko njemačkih televizija. To je potvrdio i Vagner, koji je rekao da je kao obrazloženje dobio smiješne tvrdnje. Jasno mu je bilo, kako kaže, stavljeno do znanja da to ne smije da se emituje.

Prema njegovim riječima, ako se uzmu u obzir sve činjenice, a pogotovo one kako taj uranijum djeluje, njegova upotreba trebalo bi da se smatra ratnim zločinom.

"Na Kosovu trenutno cijela jedna grupa advokata radi na tužbi protiv NATO, zbog toga jer se nakon rata mnogo ljudi razboljelo i umrlo. Stopa smrtnosti porasla je za 20–30 odsto, a oboljelih je sve više iz godine u godinu. Dakle, oni će pokušati da podnesu tužbu", istakao je Vagner, koji je podsjetio i na slučaj 2.000 italijanskih vojnika koji su učestvovali u akcijama NATO trupa na KiM. Šesnaest porodica, od 109 smrtnih slučajeva, podnijelo je tužbe i dobilo ih.