Kako se navodi u tekstu na sajtu RTS, oko 3,2 miliona starih ljudi u Njemačkoj je ispod granice siromaštva, što je 215.000 više nego 2016. godine, a čak 803.000 više nego 2010. godine.

Za samo sedam godina broj penzionera koji su u riziku od siromaštva porastao je za trećinu, a očekuje se da će statistike za 2018. i 2019. godinu pokazati da se ovaj negativni trend samo nastavlja.

Za njemačku statistiku, u riziku od siromaštva su svi oni koji sami žive u domaćinstvu, a primaju manje od 60 odsto prosječne plate, mada se uzimaju u obzir još neki faktori, ali se u suštini ljudi koji mjesečno raspolažu s manje od 905 evra u Njemačkoj smatraju siromašnim.

Iako ova suma za standard u Srbiji djeluje visoko, ona je za Njemačku izuzetno niska, jer više od pola nacije nema sopstvenu nekretninu već živi u iznajmljenom stanu ili kući pa samim time im dobar dio prihoda odlazi na zakup i režije.

Zbog svega toga nije rijedak slučaj da se na ulicama njemačkih gradova vidi kako penzioneri sakupljaju staklene i plastične flaše, na kojima može da se dobije 15 do 25 evrocenti na ime kaucije.

Ekonomisti ukazuju da se sudbina penzionera neće mnogo promijeniti ni ukoliko njemačka ekonomija krene ponovo da raste, pri čemu će najugroženiji biti nekvalifikovani radnici, samohrane majke i uopšte majke koje dugo nisu radile zbog podizanja djece, što je čest slučaj i danas na zapadu Njemačke.

"Siromaštvo u poznim godinama će se opet veoma, veoma značajno povećavati u narednih 10 do 15 godina, jer imamo sve više ljudi koji rade za male plate ili rade skraćeno radno vrijeme, ili im su imali prekide u radu u toku života", istakao je nedavno Marsel Fračer, prvi čovjek Instituta za ekonomska istraživanja.

Da stvar bude gora i sam penzioni sistem je pod velikim pritiskom, jer je stanovništvo sve starije, a to će se posebno osjetiti kada se u potpunosti penzioniše bebi-bum generacija, to jest oni rođeni od kraja Drugog svjetskog rata do 1964. godine.

Zbog toga se u Njemačkoj već neko vrijeme razmatra da se starosna granica za penzionisanje sa 65 podigne na 69 godina.

Osim toga, vladajući demohrišćani i socijaldemokrate su poslije dugih pregovora usaglasili da 2021. bude uvedena osnovna penzija, koja će biti bar za 10 odsto viša od takozvanog osnovnog osiguranja, što je u Njemačkoj zakonski određeni minimum za preživljavanje.

Osnovnu penziju će dobijati oni koji su otišli u penziju s najmanje 35 godina radnog staža, pri čemu službe neće morati da provjeravaju njihovu nemaštinu.

Sada, primjera radi, ljudi koji imaju penziju od 350 evra moraju da traže socijalnu pomoć i dokažu da nemaju ušteđevinu ili imovinu, pa im država pokriva razliku između iznosa njihove penzije i takozvanog osnovnog osiguranja.

Da nisu ugroženi samo najstariji u najjačoj evropskoj ekonomiji svjedoči i nedavno objavljeni Izvještaj o siromaštvu u 2019. u kojem se ukazuje da bezmalo svaki šesti stanovnik Njemačke živi u siromaštvu.

Prema ovom izvještaju, 15,5 odsto stanovnika Njemačke je siromašno ili na ivici siromaštva, a kao najgori region po ovom pitanju ističe se Rurska oblast u kojoj je stopa siromaštva čak 21,1 odsto, što je uglavnom posljedica zatvaranja tamošnjih rudnika i zamiranja industrije čelika.

Ova studija je pokazala da u Njemačkoj ogromne razlike nisu samo između istoka i zapada zemlje, već da se po stopi siromaštva zemlja može podijeliti na četiri regiona.

Najmanje siromaštva ima na jugu zemlje, konkretno u pokrajinama Bavarska i Baden Virtemberg.

Ovom studijom, međutim, nije u potpunosti prikazana slika o siromašnima u Njemačkoj, s obzirom na to da nisu obuhvaćeni ljudi koji žive u kolektivnim centrima, kao što su izbjeglički centri, ali i domovi za njegu u kojima ima oko 800.000 osoba od kojih jedna trećina prima neku vrstu socijalne pomoći.

Studijom nisu obuhvaćni ni beskućnici, a Savezna služba za pomoć beskućnicima navodi da u Njemačkoj ima oko 650.000 ljudi bez stalne adrese.

Većina, njih oko 375.000 su tražioci azila i izbjeglice i oni uglavnom žive u skloništima, ali oko 48.000 beskućnika živi na ulicama.