Odluka o promjeni statusa drevne crkve Aje Sofije, koja je 1453. godine pretvorena u džamiju, a potom u muzej, donijeta je kontroverzno prošle nedjelje, piše Džeruzalem post.

„Uskrsnuće Aje Sofije najavljuje oslobađanje džamije al-Aksa”, piše na veb sajtu turskog predsjedništva. “Vaskrsenje Aje Sofije je ponovo zapaljena vatra nade muslimana i svih potlačenih, oborenih i iskorišćenih”, prenosi list.

Govor koji je bio na turskom jeziku preveden je malo drugačije na arapski i engleski jezik, kao način da se sakrije dio stavova Ankare o tome na koji način povezuje Aja Sofiju sa širim planom.

Na arapskom jeziku navodi se da je pretvaranje Aje Sofije u džamiju dio “povratka slobode al-Akse”, što u stvari znači da bi Izrael trebalo da bude izbačen iz kontrole starog grada Jerusalima u kome se nalazi al-Aksa, kako stoji u tekstu.

Turski predsjednik povezao je odluku o oživljavanju islama iz Bukure u Uzbekistanu sa Andaluzijom u Španiji. Ova terminologija, koja povezuje al-Aksu u Jerusalimu sa Aja Sofijom i Španijom, svojevrsna je šifrovana terminologija za širu vjersku agendu, prema tumačenju lista.

U turskom prevodu izgleda da nije navedena ista referenca na Španiju kao u arapskom.

Turski predsjednik dugo se zalagao za palestinsku stvar i bio je ekstremni kritičar Izraela, između ostalog kada je napustio pozornicu u Davosu tokom razgovora sa bivšim predsjednikom Izraela Šimonom Peresom 2009. Turska je tada poslala flotilu u Gazu da pokuša da prekrši izraelsku blokadu Gaze, što je dovelo do pogibije 10 turskih državljana kada su izraelske snage izvršile raciju na brod Mavi Marmara.

Povezivanje velike promjene u Aji Sofiji sa Jerusalimom pokazuje da su ambicije Ankare mnogo veće od pukog uspostavljanja islamskih molitvi u istorijskoj džamiji i crkvi u Istanbulu; to je dio šire islamske agende za region.

U tekstu se navodi da je turska vladajuća stranka AK povezana sa Muslimanskim bratstvom, a Turska je bliski saveznik Hamasa u Gazi. Hamas je takođe povezan sa Muslimanskim bratstvom.

Ova strategija Turske ide ka većem uticaju širom regiona sa grupama istomišljenika i zemljama, poput Katara i Vlade Nacionalnog sporazuma u Libiji. Turska nastoji dazameni Saudijsku Arabiju i druge zemlje u regionu, kao što su Egipat i Jordan, kao glavni arbitar onoga što je islamsko, piše Džeruzalem post.

To znači da rukovodstvo Ankare vjeruje da su njegove promjene u Aji Sofiji samo jedan korak većeg vjerskog militarističkog plana na Bliskom istoku.

Turska je, podsjeća list, napala dio istočne Sirije u oktobru 2019. godine nakon depopulacije kurdskog regiona Afrin u Siriji u januaru 2018. godine. Turska je tada regrutovala sirijske izbjeglice za borbu u građanskom ratu u Libiji, kao dio energetskog i vojnog dogovora sa Tripolijem.

Turska je u junu pokrenula vazdušne napade u Iraku protiv kurdskih grupa, tvrdeći da se bore protiv „terorizma”. Jednog dana, Turska bi čak mogla da usmjeri svoju pažnju na Jerusalim. Govor o Aja Sofiji jasno je naznačio da je to na dnevnom redu u budućnosti, piše Blic.