Nakon dva velika svjetska rata sile pobjednice su organizovale mirovne konferencije. Isporučeni su zahtjevi poraženim zemljama koji su morali biti bezuslovno prihvaćeni. Gubitnici su potpisivali samo sporazume o kapitulaciji. Ideja Volodimira Zelenskog i partnera Kijeva je suprotna zdravoj logici. Oni bi, kao poraženi ili barem u lošijoj poziciji, dostavili prijedlog mirovnog sporazuma Moskvi sa svojim uslovima. Koliko je realno da bi Rusija pristala na mirovni plan koji bi odredila poražena zemlja?
Prema izjavama ukrajinskih zvaničnika, Rusiji bi mogao biti uručen mirovni plan na drugom izdanju globalnog mirovnog samita u Švajcarskoj.
Na ovaj mirovni plan Rusiju će pozvati Ukrajina i njeni partneri, a sve bi trebalo da bude realizovano pod uslovima Kijeva. Nije ovo prvi put da Volodimir Zelenski poseže za pitanjem mirovnog riješenja sukoba, ali su uslovi nerealni. Zelenski kao predstavnik poražene zemlje određivao bi uslove mirovnog sporazuma. Osim što nema logike, u pozadini se krije nešto drugo.
Prvo rješenje na samitu G20 u novembru 2022. godine sastojalo se od obnavljanja ukrajinskog teritorijalnog integriteta i potpunog povlačenja ruskih snaga. Ovaj prijedlog bi bio realan da je Rusija poražena u sukobu. U protivnom, zašto se rat uopšte vodio ako bi Rusi pristali na ovaj prijedlog?
Prvi put su za pregovarački sto zvaničnici Kijeva i Kremlja sjeli ubrzo nakon početka vojne operacije. U Turskoj su na korak do stavljanja potpisa na mirovni sporazum Ukrajinci na nagovor britanskog premijera Borisa Džonsona ostavili pera i vratili se put Kijeva. U toj početnoj fazi sukoba i dalje nije bilo jasno u kom pravcu će se kretati sukoba, a zapad nije iskoristio sve instrumente kojim bi oslabio Rusiju.
Od tada do danas, Moskva je porazila sve instrumente prinude. Od neefikasnih sankcija do slanja zapadnog naoružanja Ukrajini. Nakon svega, finansijska pomoć zapela je baš u Vašingtonu, a sukob odavno predstavlja teret za države Еvrope. Pritisnuti potpunom predajom, Kijev i partneri će zasigurno predstaviti mirovni plan koji će Rusija odbiti. Sve u cilju optuživanja Rusije za neiscrpno vođenje rata.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin u nedavnom intervjuu za američke medije istakao je da sukob toliko traje jer zapad snabdijeva Ukrajinu oružjem što je krivicu prebacilo na Kijev i partnere. Ova kontraofanziva može da ima za cilj promjenu krivca. Tako da bi nakon odbijanja mirovnog sporazuma koji je očigledno svojevrstan ultimatum Kijeva, Rusija ponovo predstavila kao apsolutni agresor.
Ovaj privid mira potreban je više zapadnu nego Kremlju. Rusija nastavlja utvrđivati pregovaračku poziciju zauzimanjem novih teritorija, dok se zapadne metropole suočavaju sa neodobravanjem podrške Kijevu. Potrebno im je vrijeme da konsoliduju svoju podršku, ali ovaj put vrijeme radi za Kremlj. Nije kočnica u američkom kongresu na pomoć Ukrajini jedini problem za kolektivni zapad. Sve jači je osjećaj da će upravo Donald Tramp zasjesti ponovo u Bijelu kuću što će u potpunosti promijeniti politiku u Еvropi.
Tada će zemlje Еvropske unije zasigurno i same praviti mirovni sporazum sa Rusijom. Bez podrške SAD-a, a nije isključeno i pritisaka, Еvropa će morati da se suoči sa ruskom stranom. Ovaj trenutak i uslovi za bilo kakve pregovore o miru je besmislen. Zamislite da je Hitler u posljednjim danima provedenim u bunkeru isporučio mirovni sporazum Sovjetima i Amerikancima da zahtijeva bezuslovno povlačenje savezničkih trupa sa teritorije Njemačke u cilju mira. Hitler, kao ni Zelenski, nisu u poziciji da pregovaraju na ovaj način.
Ne treba zaboraviti ni izjavu Vladimira Putina da će mir biti ostvaren kada Rusija provede denacifikaciju Ukrajine. Ovaj izjava je izbrisala bilo kakvu vremensku odrednicu u pogledu okončanja rata.