"Dobro veče. Ovo je 37. put da vam se obraćam iz ove kancelarije gdje su donesene mnoge odluke koje su oblikovale istoriju naše države".

Tako je počeo jedan od najznačajnijih govora u istoriji američke politike, govor kojim je Ričard Nikson objavio ostavku na mjesto predsjednika SAD-a. Tog 8. avgusta 1974. godine, Nikson je postao prvi i posljednji američki predsjednik koji je odstupio s dužosti, a iza njega je ostala samo jedna riječ u nasljedstvo.

Votergejt (Watergate). 

Jedan od najvećih političkih skandala u američkoj istoriji Niksonovo je naslijeđe. Tom prilikom provaljeno je u sjedište Demokratske stranke kako bi otkrili njihove tajne informacije koje bi mogle pomoći Niksonu u osvajanju još jednog predsjedničkog mandata. Međutim, sve je počelo dvije godine ranije kada je uhapšeno pet osoba zbog provale u kompleks Demokrata u Vašingtonu.

FBI je istražio i otkrio povezanost novčanica pronađenih kod provalnika i crnog fonda Odbora za reizbor predsjednika (CREEP), službene organizacije Niksonove kampanje. Iduće godine na svjetlo dana došli su novi dokazi, a među njima i svjedočanstva bivših zaposlenika Niksonove kamapnje koji su ispričali i da Nikson snima sve razgovore u kabinetu predsjednika. 

Uslijedila je duga pravna bitka, ali na kraju je Vrhovni sud presudio da Nikson mora predati snimke tih razgovora vladinim istražocima. 

Snimci su otkrile da je Nikson pokušavao sakriti provalu i da je pokušao iskoristiti državne službenike kako istraga ne bi dovela do njega. 

Suočen sa sve slabijom podrškom javnosti i gotovo sigurnim opozivom s dužnosti, dao je ostavku 1974. godine. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je Džerald Ford. Samo nekoliko mjeseci kasnije Ford je dao bezuslovno pomilovanje Niksonu za sve zločine protiv Sjedinjenih Američkih Država koje je možda počinio tokom obavljanja dužnosti predsjednika. 

Pomilovanje je bilo izuzetno kontroverzno, a jedan od Fordovih najbližih prijatelja, postparol Džerald terHorst dao je ostavku zbog pomilovanja.