Profesor Kris Makmoran predaje japanske studije na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru, gdje se njegov rad fokusira na ozbiljne i važne teme poput rada, pola i marginalizovanih zajednica. Ali kada svoje studente vodi u Japan, neizbježno se postavlja jedno važno pitanje: zašto nema kanti za smeće?
Prema Si-en-en-u, to je uobičajena fraza, posebno među zapadnim putnicima koji svake godine u sve većem broju hrle u Japan: Kako zemlja može biti tako čista i organizovana kada izgleda da nema načina da se smeće odloži na javnim mjestima?
Studenti sa Makmorana nisu jedini koji se suočavaju sa ovim problemom. Ranije ove godine, Japanska nacionalna turistička organizacija (JNTO) sprovela je anketu među putnicima koji napuštaju Japan, pitajući ih sa kojim logističkim izazovima se suočavaju tokom putovanja.
Odgovor broj jedan? Nedostatak kanti za smeće. Dvadeset dva odsto turista navelo je teškoću pronalaženja mjesta za odlaganje smeća kao najveći problem sa kojim su se suočili tokom putovanja, ispred nedostatka govornika engleskog jezika (15%) i prenatrpanosti popularnih atrakcija (13%).
Postoji nekoliko različitih načina za rješavanje problema bacanja smeća, ali oni uglavnom uključuju jedinstvene ritmove japanskog bontona.
„Ovo (nedostatak kanti za smeće) može biti smetnja, posebno za mlade putnike koji vode računa o budžetu“, kaže Makmoran. „Umjesto da sednu i jedu u restoranu, vjerovatnije je da će uzeti onigiri u prodavnici ili desert dostojan Instagrama sa štanda. Kada završe sa jelom, ostaju uzalud da traže mjesto gdje će baciti smeće.“
On napominje da, iako lokalni Japanci takođe kupuju hranu i piće iz automata ili kombininija (prodavnica prehrambenih proizvoda), razlika je u tome što oni ne konzumiraju nužno ove proizvode na ulici.
Smatra se lošim manirom jesti u pokretu - do te mjere da su neki gradovi u Japanu potpuno zabranili tu praksu. Umjesto toga, uobičajenije je da se ova hrana ponesi kući ili u kancelariju, pojede tamo, a zatim baci u smeće. Ako jedu u pokretu, većina ljudi nosi malu kesu sa sobom u koju bacaju smeće dok ne stignu kući.
Posljedice masovnog turizma
Masovni turizam uzrokuje probleme sa javnim otpadom u Japanu.
Na primjer, putnici iz cijelog svijeta dolaze da posjete grad Nara, koji je pod zaštitom UNЕSKO-a, a udaljen je 45 minuta vožnje brzim vozom istočno od Osake. Iako je grad dom istorijskih hramova i budističkih artefakata, njegovi najpoznatiji stanovnici su divlji jeleni koji su poznati po tome što uzimaju krekere od posjetilaca i „klanjaju se“ u znak zahvalnosti.
Međutim, smeće je postalo pitanje života ili smrti za jelene: devet je uginulo 2019. godine nakon što su jeli plastični otpad koji su turisti ostavili na zemlji.
Kante za smeće su uklonjene iz parkova Nara 1985. godine kako bi se spriječilo da jeleni pokušavaju da jedu iz njih. Znakovi širom grada upozoravali su ljude da ne bacaju smeće jer bi konzumiranje smeća ili hrane van njihove ishrane moglo biti štetno za jelene.
Kako se broj putnika povećavao, postajalo je jasno da postavljeni znakovi nisu dovoljni i da ljudi nisu poštovali lokalni običaj da nose smeće sa sobom. Grad je od tada preispitao svoju politiku i postavio nekoliko kanti za smeće u blizini najprometnijih turističkih područja.
Na kantama za smeće na solarni pogon je ispisano „Spasite jelene“ na engleskom jeziku.
Tokijski moderni kvart Šibuja takođe se bori sa turistima i smećem koje ostavljaju za sobom. Lokalni političari su pooštrili ograničenja za ozloglašeno bučne zabave za Noć vještica i zabranili piće na ulicama - djelimično kako bi smanjili žalbe na buku, ali i da bi ograničili količinu smeća.
Na TikToku postoji mnoštvo video snimaka o japanskom bontonu za turiste, gdje neki putnici povoljno upoređuju Japan sa Kanadom i SAD u njihovom pristupu javnoj higijeni ili nude savjete gdje pronaći kantu za smeće kada vam je zaista potrebna (mnogi automati za prodaju imaju malu pored sebe).
Za neke turiste, nedostatak lako dostupnih kanti za smeće je još jedna šarmantna karakteristika japanske kulture.
Za ostale posjetioce, to je smetnja koja smanjuje uživanje u njihovom odmoru.
Stanovnik Hong Konga Ruben Verebes pripada ovoj drugoj grupi. Prvi put je posjetio Japan u septembru 2024. godine i rekao je da ga iritira teškoća u pronalaženju mjesta za odlaganje smeća.
„Dosadno je čitav dan hodati po Tokiju, napraviti više od 20.000 koraka i ne pronaći nijednu kantu za smeće u koju bi se bacila plastična folija za sendvič“, kaže on.
„Neke prodavnice poput 7-Eleven, Family Mart ili Lawson nisu čak ni imale kante za smeće, pa ste morali da držite te prljave omotače ili flaše čitav dan dok se ne vratite u hotel. (Odlično) je što su ulice čiste, ali je dosadno morati da držite (smeće) čitav dan“, dodaje on.
Japanci cijene čistoću
Pol Kristi, izvršni direktor turističke kompanije Walk Japan, kaže da se fokusira na vrijednosti poštovanja i zajedništva kada odgovara na pitanja klijenata o nedostatku kanti za smeće, prenosi N1.
„Japanci cijene čistoću i rade zajedno kao društvo da je postignu, što je rezultiralo time da se njihova zemlja visoko rangira kada je u pitanju čistoća i urednost“, rekao je za CNN.
„Na kraju krajeva“, kaže Kristi, „japanske zajednice su donijele odluku da izbegnu neprijatnosti i troškove javnih kanti za smeće, a japanski potrošači su prihvatili teret plana odlaganja kada su kupovali.“
Japan je izvršio ogroman pritisak na svoje građane da recikliraju, što je još jedan razlog za malu veličinu kanti za smeće. Makmoran, profesor japanskih studija, kaže da neke opštine imaju čak 20 različitih kategorija reciklažnog materijala, i čak i nekim mještanima može biti teško da ih sve sortiraju i pravilno odlože.
„Besprekorni sistem javnog prevoza je odličan primjer gdje se svi putnici odnose sa poštovanjem prema stanicama, vozovima, autobusima i saputnicima i ponašaju se u skladu sa tim“, ističe on.
Mračnija stvarnost
Pored problema sa čistoćom i higijenom, postoji i mračniji razlog za nedostatak kanti za smeće na javnim mjestima.
Dana 20. marta 1995. godine, članovi kulta sudnjeg dana Aum Šinrikjo izvršili su napade sarinom na nekoliko vozila tokijskog metroa, ubivši 14 ljudi i ranivši najmanje 5.500.
Članovi kulta unosili su plastične kesice sarina u vagone metroa, bacali ih na pod, a zatim bušili kesice vrhovima kišobrana dok su izlazili iz voza. Među poginulima je bilo i nekoliko radnika metroa koji su pokušali da očiste izlivanje i pomognu putnicima da pobjegnu.
Incident je šokirao Japan i zauvijek promijenio zemlju.
Jedna od posljedica bila je uklanjanje kanti za smeće sa stanica metroa i željezničkih stanica. Iako neke još uvijek postoje, one imaju providne plastične kese koje omogućavaju policajcima da lako vide šta se nalazi unutra, umjesto tamnih metalnih cilindara koji su se koristili u prošlosti.
I ovaj fenomen nije izolovan samo u Japanu.
Nakon nekoliko bombardovanja koje je izvršila paravojna Irska republikanska armija 1970-ih, mnoge kante za smeće su uklonjene sa stanica londonskog metroa i glavnih raskrsnica širom britanske prestonice.
Japanske vlasti takođe pažljivo prate terorističke incidente u inostranstvu. Dvije japanske željezničke pruge su prestale da održavaju kante za smeće nakon bombaških napada na vozove u Madridu 2004. godine, navodeći zabrinutost zbog terorizma.
Postoji kreativno rješenje za putnike koji su zabrinuti kako da nose svoj otpad tokom dana.
Furošiki su kvadratni komadi tkanine koji se koriste za pakovanje predmeta, i skoro svaka prodavnica suvenira u Japanu ih ima. Mogu se koristiti kratkoročno za sakupljanje smeća dok se ne pronađe kanta za smeće, a zatim se mogu koristiti u dekorativne svrhe nakon praznika.
