Nakon što Evropska komisija da službeno odobrenje, Novavaks će biti peta vakcina protiv kovida-19 koja će biti odobrena za upotrebu u Evropskoj uniji.
Evropska unija je već potpisala ugovor o kupovini do 200 miliona doza te vakcine.
I Svjetska zdravstvena organizacija (SYO) prošle sedmice je ovoj vakcini, koju proizvodi američka kompanija Novavaks i indijski Institut Serum, dala odobrenje za hitnu upotrebu.
Različita je od svih dosad odobrenih vakcina u EU
Ono što je posebno zanimljivo je da se radi o vakcini koja je različita od svih dosad odobrenih. Naime, ne radi se ni o vektorskoj vakcini (kao što je na primjer AstraZenekina) ni o vakcini koje se temelji na mRNA tehnologiji (kao što su Fajzerova i Modernina), nego o tzv. Proteinskoj vakcini.
Novavaksova proteinska cjevakcina pokazala je učinkovitost od 90.4 posto na kliničkim istraživanjima koja su se provodila na oko 30.000 ispitanika u SAD-u i Meksiku, piše Dojče Vele.
U čemu je razlika u odnosu na dosadašnje vakcine?
Novavaks koristi sličnu tehnologiju kao vakcine za hepatitis B i hripavac, koja se ne moraju skladištiti na izrazito niskim temperaturama. To bi mu moglo dati logističku prednost, naročito u regijama s manje razvijenom infrastrukturom.
Proteinske vakcine ciljaju protein S, koji virusu koronu služi da se veže za stanice i uđe u njih. Kada uđe u stanice, virus se replicira i širi po organizmu.
Infekcija potiče odbrambeni sistem organizma da razvija antitijela koja će blokirati virus. Vakcina na temelju proteina S potaknuće odgovor obrambenog sistema a da pritom neće uzrokovati infekciju budući da sadrži samo protein S, a ne i cijeli virus.
Naučnici u laboratoriji izdvajaju dio virusnog genskog koda koji služi za proizvodnju proteina S. Taj dio koda ubacuju u tzv. plazmid (grafika dolje), malu kružnu molekulu DNA kakvu uobičajeno imaju bakterije kao poseban dodatak osnovnoj DNA. Bakterije, čak i ako pripadaju sasvim različitim vrstama, preko takvih plazmida mogu međusobno izmjenjivati određena korisna svojstva, kao što je na primjer rezistencija na antibiotike.
Plazmid s umetkom koda za protein S naziva se rekombinantnom DNA jer kombinira različite segmente DNA. Plazmid će segment zadužen za kodiranje proteina S transportirati u bakulovirus, koji u prirodi inficira kukce i nije opasan za ljude.
Kako su naučnici došli do proteinske vakcine?
Naučnivi su u laboratoriji pripremili stanice koje će postati minijaturne fabrike proteina S. Bakulovirus ulazi u njih i počinje replicirati tako da će nastati mnoge identične kopije proteina S. Naučnici su konačno izdvojili protein S iz mješavine, pročistili ga, prikupili ga u velikim količinama i konačno ga ubacili u vakcinu. Takva vakcina proizvodi se s adjuvansom, odnosno pojačivačem koji potiče jači imunološki odgovor organizma.
Kad se vakcina ubrizga u tijelo, imunološki sisitem detektira protein šiljak, koji potiče stvaranje antitijela koja ga mogu identifikovati i vezati se za njega.
Imunološki sistem reaguje na vakcinu i pamti protein S, pa će tijelo, kad se susretne s cijelim virusom SARS-CoV-2, početi stvarati nova protutijela za suzbijanje virusa. Ova vrsta pamćenja omogućuje da se vakcinom stvori dugotrajnija zaštita od bolesti, prenosi Index.hr.
