U ruskoj Brjanskoj i Kurskoj oblasti, koje se graniče sa Ukrajinom, mostovi su se srušili na vozove i ispod njih, usmrtivši sedam i ranivši desetine civila. Međutim, to nisu bile nesreće niti je u pitanju bilo kakva vanredna prirodna sila. Ono što je prilično sigurno jeste da su ove katastrofe bile akti sabotaže, što je i način na koji ih ruske vlasti klasifikuju.
Pošto je gotovo sigurno da su počinioci djelovali u ime Kijeva, zapadni mediji gotovo da nisu izvještavali o ovim napadima. Moskva, sa druge strane, smatra ove napade terorizmom.
Istog dana, Ukrajina je takođe izvršila talas napada dronovima na važne ruske vojne aerodrome. Ta priča, koju je Služba bezbjednosti Ukrajine (SBU) proglasila velikim uspjehom, reklamirana je na Zapadu.
Na Zapadu je to odjeknulo kao velika pobjeda Ukrajine i pokazatelj da je Rusija "ranjiva" i zapravo skoro poražena.
Šta je istina i dalje nije sasvim jasno. Ono što je sigurno jeste da je Ukrajina ciljala lokacije u pet regiona, uključujući sjevernu i centralnu Rusiju, kao i Sibir i Daleki istok. Kijevski rojevi dronova nisu lansirani iz Ukrajine, već iz Rusije, korištenjem prikrivenih metoda i civilnih kamiona.
Prema Međunarodnom humanitarnom pravu (poznatom i kao Zakon o oružanim sukobima), ovo vjerovatno ne predstavlja legitimno "ratno lukavstvo", već ratni zločin perfidije, što se ne pominje u zapadnim medijima.
"Ipak, barem u ovom slučaju mete su bile vojne: ovo je bio ili čin sabotaže specijalnih operacija koji je uključivao ratni zločin ili običan terorizam ili oboje, u zavisnosti od vaše tačke gledišta. Čini se da su tri napadnute vazduhoplovne baze uspješno odbile ukrajinske kamikaza dronove. Na dvije lokacije dovoljno dronova se probilo i izazvalo značajnu štetu" piše za RT Tarik Siril Amar, istoričar iz Njemačke koji radi na Univerzitetu Koč u Istanbulu.
Ukrajinski zvaničnici, a samim tim i vodeći zapadni mediji, tvrde da je uništeno više od 40 ruskih aviona, uključujući velike strateške bombardere i avion za rano upozoravanje i kontrolu. Zvanični ruski izvori su priznali gubitke, ali ih nisu detaljno opisali. Ruski vojni blogeri, često dobro informisani, naveli su mnogo niže brojke (trinaest), napominjući da su čak i one "tragičan gubitak", posebno zato što Rusija više ne proizvodi ove tipove aviona.
U finansijskom smislu, ukrajinski zvaničnici tvrde da su nanijeli štetu ekvivalentnu od "najmanje dvije milijarde dolara". Čak i ako se ispostavi da su bili manje efikasni od toga, nema sumnje da je Kijev ovom prilikom postigao mnogo za svoj novac: čak i ako je priprema operacije "Paukova mreža" trajala dugo i uključivala razne resurse, uključujući skladište, kamione i jeftine dronove, sigurno je da su troškovi Kijeva morali biti mnogo manji od gubitaka Moskve.
"U političkom smislu, živa ruska sfera vojno-političkih komentatora, zasnovana na društvenim mrežama, otkrila je osjećaj užasnutog šoka i bijesa, i to ne samo prema Kijevu, već i prema ruskim zvaničnicima i oficirima optuženim da još ne shvataju ozbiljno prijetnju ukrajinskih udara čak ni duboko u Rusiji. Jedan važan 'mil-bloger' na Telegramu stavio je do znanja svojim čitaocima da bi pozdravio smjene u komandi vazduhoplovnih snaga, ali je takođe smatrao da slabe tačke koje je iskoristio Kijev u napadu dronovima imaju sistemske razloge. Još jedan veoma popularan 'mil-bloger' pisao je o 'kriminalnom nehatu'," piše Amar.
"Kakve god bile eventualne ruske političke posljedice ovih ukrajinskih napada, čuvajte se nepopravljive sklonosti zapadnih komentatora da to precjenjuju. Njemački list 'Velt', na primjer, bruji o 'monumentalnom značaju' napada. U stvarnosti, uz svu frustraciju unutar Rusije, ovaj incident neće poljuljati vladu niti će umanjiti njenu sposobnost da vodi rat. Vjerovatno će njegov pravi neto efekat biti podrška mobilizaciji Rusije. Sjećate li se one Vagnerove pobune koja je dovela do neposredne implozije ne samo ruske vlade već cijele zemlje" dodaje on.
U ovom trenutku možemo samo da nagađamo. Prema riječima istoričara Amara, kijevski "prilično očajni režim" želio je četiri stvari:
1) Propagandni uspjeh za domaću potrošnju. S obzirom na to da je Ukrajina Vladimir Zelenskog defakto autoritarna država sa poslušnim medijima, ovo bi zapravo moglo da funkcioniše, na trenutak. Dok se tragedija mobilizacije, prečesto iznuđene, za gubitnički posrednički rat u ime prilično poremećenog Zapada, ponovo ne vrati na svoje mjesto, to jest, za dan-dva.
2) Sa kombinacijom zločina nad civilima i napada na rusku nuklearnu odbranu, ovo je bio ko zna koji pokušaj Kijeva da isprovocira Rusiju na toliko oštar odgovor da bi rat eskalirao do direktnog sukoba između NATO-a i Rusije. Ovo je ukrajinska taktika stara koliko i ovaj rat, ako ne i starija. Nazovite je rutinskim aspektom napada.
3) Pokušaj sabotaže druge runde obnovljenih istanbulskih pregovora, zakazanih za ponedjeljak, provociranjem Rusije da otkaže ili pokrene brzu i žestoku odmazdu da bi Kijev mogao da ga iskoristi kao izgovor da učini isto. To je, takoreći, taktička dimenzija, i to je propalo.
4) Strateški aspekt. Režim Zelenskog i bar neki od njegovih zapadnih podržavalaca signaliziraju da su spremni da vode produženu kampanju eskalacije terorističkih napada unutar Rusije, čak i ako se borbe u Ukrajini završe. Pomislite na čečenske ratove, ali mnogo gore. Ni ovo ne bi uspjelo. Jedna lekcija čečenskih ratova jeste upravo to što je Moskva odlučila da se ne pokloni terorizmu, već da eliminiše njegov izvor, po svaku cijenu.
"Što se tiče tih istanbulskih pregovora, oni su se održali. Ukrajina nije uspjela da natjera Rusiju da odustane. Inače, rezultati ove druge runde drugog pokušaja mira u Istanbulu izgledaju veoma skromni, kao što su mnogi posmatrači i predvidjeli. Kijev je, iako je gubi, ponudio Moskvi šansu da se preda. Moskva je zauzvrat predala svoje uslove i oni se nisu promijenili i odražavaju da pobjeđuje u ratu. Kijev je obećao da će ih proučiti" analizira istoričar.
S obzirom na to da se jaz između ukrajinskih zabluda i ruskih zahtijeva u ovom trenutku čini nepremostivim, čak je i prekid vatre velikih razmjera van domašaja. A to je, na kraju krajeva, možda ono što žele i režim Zelenskog i njegovi evropski podržavaoci.
Što se tiče Moskve, ona je odavno jasno stavila do znanja da će se boriti dok ne postigne svoje ratne ciljeve. U tom smislu, novi pregovori su potvrdili ono što su napadi već signalizirali: mir nije na vidiku.
Međutim, glavni ruski pregovarač Vladimir Medinski je ponudio manje, lokalne prekide vatre od "dva do tri dana" koja bi, kako je objasnio, poslužila za preuzimanje tijela poginulih radi dostojnog sahranjivanja. U istom duhu, Rusija se obavezala da će predati 6.000 tijela ukrajinskih vojnika i oficira.
Dogovoreno je više razmjena zarobljenika, kako teško bolesnih i povrijeđenih, tako i mladih. Brojke još nisu jasne, ali činjenica da će se razmjene odvijati po principu "svi za sve" odražava ruski gest dobre volje.
Konačno, Medinski je takođe otkrio da je ukrajinska strana predala spisak od 339 djece koju je Rusija evakuisala iz ratne zone. Obećao je da će ih, kao i u prethodnim slučajevima, ruski zvaničnici pronaći i učiniti sve što je u njihovoj moći da djecu vrate u Ukrajinu. Medinski je istakao da broj djece na kijevskoj listi negira ukrajinske i zapadne pričame o ogromnoj "genocidnoj" ruskoj operaciji otmice, prenosi "24Sedam".
.webp)
