Ove podatke iznijela je Andrea Đurović, doktorantkinja Pravnog fakulteta u Beogradu, govoreći o primjeni vještačke inteligencije u pravnim profesijama na nedavno održanom regionalnom kongresu Udruženja pravnika Srbije u Budvi, piše Politika.

Većina sudija, tužilaca i advokata u Srbiji sporo se prilagođava tehnološkim inovacijama, ali mnoge kancelarije već koriste veštačku inteligenciju za bržu pretragu podataka, matematičke proračune, popunjavanje raznih obrazaca, pa i za predviđanje ishoda slučaja.

– Vještačka inteligencija pomaže u poslovima koji zahtjevaju dosta vremena za istraživanje i analizu velikih količina dokumenata, ali ne može da savjetuje klijente, brani okrivljene u sudnici i da napiše presudu. Budući da zavisi od ljudskih naredaba i unosa podataka, ona nije sposobna ni za određene vrste kritičkog mišljenja, jer je ograničena načinom na koji je konstruisana. Pored nesporno velikih prednosti, nove tehnologije mogu ugroziti pravo na zaštitu ličnih podataka, na privatnost, slobodu i druga prava – kaže Andrea Đurović.

Iako je tržište pravnih usluga jedno od najvećih na svijetu, u njemu su „majkrosoft vord” i elektronska pošta i dalje dominantni digitalni alati kojima se pravni timovi služe za obavljanje svog posla. Ipak, vještačka inteligencija počinje da transformiše pravnu profesiju. Može biti primijenjena za preglede i analize ugovora, pravna istraživanja, ubrzavanje dugotrajnih ručnih poslova i ujednačavanje prakse.

Kompjuterski sistemi koji mogu da unose i analiziraju predložene ugovore, za sada su dizajnirani da rade zajedno sa čovjekom. Advokat će pregledati analizu koju je obavila vještačka inteligencija i donijeti konačne odluke „svojom glavom”. Već postoji nekoliko softverskih kompanija koje su kreirale alate za sortiranje i preglede ugovora. Grade se i modeli mašinskog učenja za predviđanje ishoda nerešenih slučajeva, koja će omogućavati advokatima da znaju vjerovatnoću dobiti ili gubitka prilikom preuzimanja novog slučaja.

– Primjenom vještačke inteligencije pravni stručnjaci mogu adekvatno napraviti svoje strategije, ubrzati pregovore, a i smanjiti broj slučajeva koji zaista treba da dođu do suđenja. U Torontu postoji startap koji navodi da može predvidjeti ishod slučaja sa čak 90 odsto tačnosti. Ovo je značajno jer nerjetko klijenti traže od svog pravnog savetnika da predvidi budućnost pitanjima kao što su: „Ako idemo na suđenje, kolika je vjerovatnoća da ću pobijediti?” – navodi Andrea Đurović.

Uloga vještačke inteligencije značajna je kod slučajeva s velikom količinom materijala, jer osigurava do dokumenti s određenim ključnim riječima budu na vrhu. Kada mašine pronađu dokumenta koja su važna za određeni slučaj, onda algoritmi automatski počinju da traže i druge slične dokumente, što advokatima može pomoći da što bolje i temeljnije „izgrade slučaj”. Ako ih mašine odmijene u rutinskom dijelu posla, imaće više vremena da obrate pažnju na važne detalje.

– Otkako je pandemija virusa korona ušla u naše živote, posebno tokom perioda izolacije, skoro sve organizacije su počele s radom na daljinu. Sudska praksa je postala potpuno digitalna, a vještačka inteligencija je pomogla pravnicima da pristupe dokumentima iz svojih domova i organizuju video-sastanke kako bi donijeli odluke – kaže Đurovićeva.

Advokatske firme postale su produktivnije i efikasnije, jer su troškovi smanjeni, pa su mnoge kompanije investirale u softver za rad na daljinu, što je često bio jedini način da se posao obavi, zbog zahtjeva socijalnog distanciranja. Najviše je bilo ulaganja u alate za video-konferencije, elektronske potpise i softvere za upravljanje advokatskom praksom.

Ipak, vještačka inteligencija ima i drugu stranu medalje. Uočeno je da advokati nerado koriste bilo kakvu novu tehnologiju zbog mogućnosti ugrožavanja privatnosti svojih klijenata. Pored toga, pravnici najčešće nemaju vremena da proučavaju nove tehnologije i nauče kako da ih primjenjuju.

Problem je i u tome što samo velike advokatske firme mogu da priušte vještačku inteligenciju, dok one manje nemaju novca za to, pa ne bi mogle da drže korak i najverovatnije bi ubrzo nestale.

Pored toga, ističe doktorantkinja, vještačkoj inteligenciji i dalje ne možemo potpuno vjerovati, jer čak i manja oštećenja mašine ili softvera mogu stvoriti veliki nered. Postavlja se i pitanje sajber-bezbjednosti jer istraživanja govore da su sajber-napadi već pogodili 22 odsto pravnih firmi.

Ako tehnologija nastavi da se razvija trenutnom brzinom, automatizacija će brzo postati dio svakodnevne rutine pravnih eksperata, zaključuje naša sagovornica. Potrebno je mnogo rada da bi nove tehnologije bile uspješno primjenjene, ali će i dalje biti neophodno ljudsko razmišljanje, posebno ako imamo u vidu da se zakoni često mijenjaju pa se moraju promijeniti i algoritmi.

Kompjuterski razvod braka

Vještačka inteligencija može biti odlično rješenje za slučajeve razvoda. Jedan od pametnih programa ima cilj da „svaki razvod učini prijateljskim” pa nudi parovima da „definišu svoje optimalne ishode”. Mašina s vještačkom inteligencijom ih vodi kroz pet modula i sve bitne odluke koje treba donijeti za njihove konkretne okolnosti, a pored toga dostupni su im i pravni stručnjaci, navodi Andrea Đurović.

Srbija je prva država u regionu koja je usvojila Strategiju za razvoj vještačke inteligencije za period 2020–2025. U junu 2021. godine potpisan je ugovor između Kancelarije za informacione tehnologije i elektronsku upravu i Istraživačko-razvojnog instituta za vještačku inteligenciju Srbije o korišćenju Nacionalne platforme za veštačku inteligenciju, koja se nalazi u Državnom data centru u Beogradu, sa ciljem obezbjeđivanja naučnih istraživanja u oblasti vještačke inteligencije, unapređenja usluga i obezbeđivanja vještačke inteligencije kod nas, podsjetila je Andrea Đurović.

Prema indeksu spremnosti za vještačku inteligenciju „Oxford Insights” za 2019. godinu, Srbija je na 58. mjestu od 194 zemlje, dok je na prvom mjestu Singapur.

(Telegraf)