Tek što je američki predsjednik Donald Tramp pohvalio sporazum SAD sa Turskom o sjeveru Sirije kao “veliki dan za civilizaciju”, euforija Bijele kuće naišla je na hladan tuš Turaka koji su odbili da taj dogovor nazovu prekidom vatre.

Samo nekoliko sati kasnije uslijedili su vazdušni i artiljerijski napadi na sjeveru Sirije, a Sirijske demokratske snage predvođene Kurdima optužile su Ankaru za kršenje primirja.

I u Vašingtonu i na Bliskom istoku osjećaju da ovo primirje nije pravi dogovor. Ono ističe u utorak, 22. oktobra, istog dana kada će se predsjednici Rusije i Turske Vladimir Putin i Redžep Tajip Erdogan sastati u Sočiju da razgovaraju o budućnosti Sirije. Jedna stvar je prilično jasna: tada će svijet saznati pravi dogovor o tome kakva će biti budućnost ovog nestabilnog regiona, piše Si-En-En.

Jasno je, takođe, da će budućnost u velikoj mjeri odrediti ruski predsjednik. Time što je Trampova administracija napustila Kurde i zapravo dala zeleno svjetlo Turskoj za invaziju na sjeveru Sirije, Bijela kuća se sama isključila iz sirijske jednačine. Bilo to dobro ili loše, Putin je sada vlasnik tamošnjeg vojnog i političkog nereda.

Ali za razliku od grozničavih napora Trampove administracije da diplomatijom u zadnji čas pokuša da okonča krvoproliće kojem je sama doprinela, stiče se utisak da je Putin čovjek koji ima plan.

Rusija je odmah počela pregovore sa Kurdima i glavnim saveznikom, Asadovom vladom, brzo postigavši dogovor kojim sirijska vojska može da uđe u kurdske oblasti gdje Damask nije bio prisutan godinama. Moskva je brzo poslala i svoju vojsku da služi kao tampon zona između Turaka i kurdskih i sirijskih snaga.

Moskva svojom novom vodećom ulogom, izgleda da je razumjela svu opasnost situacije.

Dakle, zaključuje Si-En-En, Trampova Bijela kuća nikad neće moći da pokuša i pronađe rješenje za haotičnu situaciju na sjeveroistoku Sirije, a ako bilo ikakvog dogovora i bude, njega će u utorak u Sočiju postići Putin i Erdogan, pod svojim uslovima.