Njujork je 5. septembra donio nove propise, koji su doveli do onoga što je Airbnb nazvao „de fakto zabranom“ platforme. Naime, nova pravila zabranjuju iznajmljivanje ciojele kuće, ograničene rezervacije za dva gosta i zahtijevaju da domaćin bude u kući sa iznajmljivačima.
Ovoj odluci mogli bi da se pridruži i drugi gradovi, u borbi sa krizom na tržištu stanovanja. Sa više od 6 miliona nekretnina u 100.000 gradova i naselja iznajmljenih preko Airbnb-a, mnogi političari počinju da shvataju da je ogroman broj kuća izgubljenih zbog kratkoročnih iznajmljivanja rezervisanih na digitalnim platformama.
To dodatno podiže ionako nepristupačne kirije za ljude koji žive u gradovima i turističkim područjima sa velikim brojem drugih kuća koje se izdaju.
S druge strane, popularna percepcija Airbnb-a je da pojedinačni domaćini žele da iznajme sobu ili nekretninu dok su odsutni, nudeći jeftin, zabavan i fleksibilan smještaj u svojim domovima umjesto tradicionalnih hotela i pansiona prenosi Gardijan.
Istraživanje Instituta za ekonomsku politiku (ЕPI) sa sjedištem u SAD, međutim, pokazuje da je imidž veoma zastario, pri čemu su rezervacije sve više koncentrisane na mali broj profesionalnih iznajmljivača koji se ponašaju kao „minijaturne hotelske kompanije“.
„Airbnb tvrdi da je dio ’ekonomije dijeljenja’ i da narušava hotelsku industriju. Međutim, podaci pokazuju da su većina Airbnb oglasa u većini gradova čitave kuće, od kojih se mnoge iznajmljuju tokom cijele godine, što ometa stanovanje i zajednice“, navode.
Studije pokazuju da kratkoročno iznajmljivanje preko Airbnb-a ima direktan uticaj na zakupnine, a izvještaj ЕPI-ja je otkrio da je uvođenje i širenje Airbnb-a u Njujorku možda podiglo prosječne kirije za skoro 400 dolara godišnje za stanovnike grada.
U Londonu, na primjer, od 81.000 dostupnih Airbnb nekretnina, više od 50.000 je cijelih nekretnina, što znači da je najmanje jedna od svaka 74 kuće u glavnom gradu Velike Britanije dostupna za kratkoročno iznajmljivanje.
Novi zakon, poznat kao Lokalni zakon 18, prati sudsku bitku sa Airbnb-om, koji je tužio grad dva puta, ponavljajući pravne bitke sa drugim gradovima koji pokušavaju da obuzdaju kompaniju.
Širom Еvrope mnoštvo različitih nacionalnih zakona i različita ograničenja između gradova odražavaju pokušaje da se uvedu različiti stepeni regulacije. Gradovi poput Barselone i Madrida nameću stroža ograničenja, dok su London i Prag među najmanje regulisanim.
Mnogi gradovi sada postavljaju ograničenja na broj noćenja godišnje koje domaćini mogu da iznajme nekretninu, sa ograničenjem od 90 dana u Londonu i 120 dana u Parizu. Ali ako se pridržavanje strogo ne prati, vlasnici rutinski krše pravila.
U kombinaciji sa posljedicama monetarne politike, od inflatornog uticaja skoro 15 godina kvantitativnog popuštanja do niskih kamatnih stopa koje olakšavaju kreditni bum, praćene rastom stopa koje podstiču rente, kontrola rasta Airbnb-a može biti samo dio mnogo šire debate o tome kako riješiti stambenu krizu.
(Telegraf Biznis)
