Student istorije D. P. nalazio se u učionici istorije kad je 3. maja počeo masakr u OŠ "Vladislav Ribnikar". Mladić, koji je bio svjedok zločina, ima status oštećenog u predmetu protiv roditelja dječaka. Uspio je da se spasi jer je iskočio kroz prozor kad je dječak sa pištoljem u ruci ušao u kabinet.
Otkriveno je šta je ispričao tokom svjedočenja u tužilaštvu. Mladić D. P. koji ima status svjedoka oštećenog, ispitan je u junu mjesecu pred Višim javnim tužilaštvom u Beogradu. D. P. je tužilaštvu ispričao kako je kobnog dana, nakon rafalne paljbe koja se čula iz hodnika škole, vidio dijete koje je otvorilo vrata kabineta i ušlo u učionicu sa ispruženom rukom u kojoj je bio pištolj.
"Student sam istorije na Filozofskom fakultetu gdje je praksa da se u toku studija upućujemo u osnovne ili srednje škole, obično u grupama od troje do četvoro, na školsku praksu. U trenutku kada je došlo do pucanja u školi "Vladislav Ribnikar" bio sam na praksi u kabinetu istorije kada je u tom trenutku čas imalo odjeljenje 7/2", ispričao je mladić.
Kako je naveo, taj dan u školi počeo je kao svaki drugi dan. "Došao sam u školu u 07.50, 07.55 časova. Uobičajeno sam se pozdravio sa portirom Draganom Vlahovićem. Zatim sam sačekao da mentorka, nastavnica istorije otključa kabinet i ušao sam sa njom. Poslije nas su ušla djeca. Čas je trajao sasvim normalno prvih 35 minuta, a onda oko 08.36 do 08.37 časova začuli su se hici iz hodnika škole. Nismo bili sigurni odakle zvuk dolazi, pomislili smo da su u pitanju petarde. Mislim da sam čuo oko 15 hitaca sa prekidima, a nakon toga je nastupila tišina 20 do 30 sekundi", navodi student dalje.
On je ispričao da je sjedio u posljednjoj klupi do prozora, dijagonalno od ulaza u kabinet. "Nastao je muk, neko je možda nešto rekao, ali smo se svi pitali šta se to događa. Zatim je taj dečak, za koga tada nisam znao kako se zove, otvorio vrata, vidjela se ispružena ruka sa pištoljem, a ranac mu je visio sa ramena do kuka. Uperio je pištolj u nastavnicu, nakon čega sam iskočio kroz otvoren prozor, ali nisam siguran da li sam tokom iskakanja ili neposredno pre toga čuo pucanj. Ne znam da li je prvo pucao u nastavnicu, ali nakon što sam ja iskočio, potrčao sam ka ograđenom delu dvorišta i vidio da su još dvojica, trojica dječaka iskočili i otišli na Cvetni trg", prepričava D. P. i dodaje da je sve to vrijeme čuo mnogo hitaca.
"Ne mogu da kažem koliko tačno, ali su se čuli sve vrijeme dok smo trčali ka izlazu. Kada sam iskočio čuli su se glasovi, vriska i krici. Prilikom izlazu iz dvorišta prema Cvetnom trgu već sam uzeo telefon i pozvao policiju", kazao je.
D. P. ističe da je vidio dječaka napadača, kao i da zna da je učenik 7/2 jer ga je već vidio ranije. "Napominjem da mi ništa nije posebno ostao u sjećanju, ali sam znao da je iz tog odeljenja. Dva puta sam prije ovog događaja bio u odjeljenju 7/2, imam bilješke sa časova. Nisam primijetio nikakav poseban odnos prema njemu ili nešto drugo karakteristično u odnosu na njega ili u vezi sa njim. U momentu kada je dječak koji je pucao ušao u učionicu, nisam se sjetio ko je on, ali sam se kasnije dosjetio da je on učenik 7/2, kada sam vidio njegove slike u medijima. Nisam primijetio da je nosio nešto drugo osim ranca, sjećam se da je imao crni duks", naveo je mladić u tužilaštvu.
Punomoćnik je pitao D. P. da li može da pokaže u kakvom položaju je vidio dječaka koji je pucao. "Vrata učionice se otvaraju prema spolja, ka hodniku. Video sam da dječaka u stojećem položaju, sa potpuno ispruženom lijevom rukom u kojoj je držao pištolj i sa rancem koji je visio o njegovom lijevom ramenu i bio naslonjen na njegov lijevi kuk. Kada sam vidio ruku, bila je mirna, nije drhtala, a izraz lica je po mom mišljenju bio hladnokrvan", navodi student.
Kako dalje ističe, nije čuo da je dječak bilo šta rekao dok je on bio u učionici. "Dvije do tri sekunde nakon što je dječak ušao, ja sam iskočio kroz prozor da bih sačuvao svoj život. Vidjevši dječaka sa pištoljem u ruci, povezao sam sa hicima koje sam prethodno čuo. Ono što sam čuo u odnosu na prethodne hice, prije nego što je dječak ušao u učionicu, mogu da opišem povremeno kao pojedinačne hice, a povremeno kao hice u seriji od dva, tri ili četiri vezana pucnja", ispriao je mladić.
On je opisao i da je katedra nastavnice bila na sredini, u vrhu srednjeg reda. "Nastavnica je u trenutku ulaska učenika, koji je pucao, stajala, rekao bih ispred katedre, okrenuta ka učenicima. Sve što pamtim u pogledu ponašanja nastavnice je da se okrenula ka napadaču, ali ničega više", zaključio je D. P. i izjavio da se ne pridružuje krivičnom gonjenju protiv oca dječaka.
Podsjetimo, 3. maja ubijeno je osam đaka i školski čuvar, a ranjeno šestoro učenika i nastavnica istorije. Jedna od ranjenih devojčica preminula je 12 dana kasnije, 15. maja, u bolnici.
