Njemu su tom prilikom predata tri važna poglavarska znamenja: panagija, žezlo i bijela panakamilavka, a svaki od njih ima značajnu simboliku.

Prva od njih je panagija, koju je kralj Aleksandar Karađorđević uručio 1920. godine prvom patrijarhu obnovljene Pećke patrijaršije Dimitriju. Ona ostaje kao nasljeđe svih patrijarha, a nosili su je i svi prethodni poglavari: Varnava, Gavrilo, Vikentije, German, Pavle i Irinej.

Panagija je inače dio episkopske odežde, mala ikonica, uglavnom kružnog oblika, na kome je predstavljena (na unutrašnjoj strani) Bogorodica sa malim Hristom na rukama, a na drugoj strani Isus Hristos ili Sveta Trojica u vidu tri anđela – kao Gostoljublje Avramovo. Ranije je izrađivana u obliku diptiha. Panagija se nosi na prsima, a na grčkom jeziku znači Svesveta.

Poslije panagije, u rukama patrijarha Porfirija se, prema tradiciji, našlo i žezlo. U pitanju je žezlo koje je prvi ponio patrijarh Maksim, čije mošti počivaju u Pećkoj patrijaršiji.

Žezal ili žezlo je ukrašeni metalni štap koji se dodjeljuje pravoslavnom episkopu na rukopoloženju (uslovno se može nazvati dio episkopske odežde), kao simbol vlasti i brige za povjereno mu umno stado. Na vrhu žezla je zmija sa dvije glave, kao simbol mudrosti, a između njih je krst. Ovaj krst na žezlu znači da arhijerej u ime i slavu Hristovu napasa stado.

Patrijarh nosi, kao naročito crkveno odličje, bijelu panakamilavku s krstom, koja simbolizuje čistotu i uzvišenost služenja poglavara.

Pažnju je prethodnog dana, kada se novi patrijarh Porfirije prvi put pojavio u javnosti, privukla i zelena boja njegove odežde. Ni ona nije slučajna jer je simbol nade na vječno blaženstvo, stečeno zaslugom Isusa Hrista i darom Svetoga Duha.

Crkvene odežde su određenih boja, od kojih svaka ima posebno značenje. Bijela boja je, na primer, simbol radosti, čistote i prosvećenja.