Porodica Firić je gost Marije Stamenić u emisiji "Kad tuga progovori" na TV Prva, u prvoj ispovijesti nakon tragedije u Novom Sadu, u kojoj su izgubili tri člana - petogodišnju Saru, devetogodišnju Valentinu i njihovog djeda, pedesettrogodišnjeg Đorđa.
Dva mjeseca poslije tragedije, riješili su da govore o danu kada je počela tuga bez kraja, ali i o svemu što se dogodilo poslije. Od 1. novembra su drugi govorili u njihovo ime, a sada porodica Firić želi da svi čujemo njih.
"Ja i dalje se još ponašam kao da su one tu, ne želim da to prihvatim. To je nešto što nijedna majka, nijedna osoba ne treba da proživi. Kuća je toliko prazna... Ja sam odmah rekla da sam taj dan umrla sa svojom djecom. Iako su bile tako male, toliko su bile zrele, i uvijek sam ih učila da paze jedna na drugu, i posljednjih dana su se lijepo igrale, da se nijednom nisu posvađale. Bile su jedna uz drugu“, izjavila je majka, Danijela Karanović.
"Učila sam Tinu stalno da kuva, stalno je nešto pekla, kuvala, ljutila sam se što prlja sudove, a sad bih sve dala da je tu. Žao mi je, i njihov djed isto, bio je dobar čovjek, voljele su ga, s njim je tamo, barem nisu same“, dodala je baka, Valerija Božić.
"Bio je izuzetan čovjek, posljednji put sam ih vidio na dan tragedije“ rekao je njihov djed, Dragoslav Firić, piše Kurir.
Kako je dodala majka, niko se tome nije nadao, ali i da se sjeća šta joj je kćerka rekla dan prije tragedije.
"Krivila sam sebe što sam ih taj dan pustila da ide, njegova mama što ih je zvala da dođu, moja majka što ih je pakovala. Najgore je što je moja Sara došla veče prije toga, zagrlila me i pitala ko će sutra umrijeti - to nikada neću izbaciti iz glave. Da sam je poslušala tada, da sam joj rekla da ne lupa gluposti, nastavila je da se igra. Vrtjela sam po glavi da nije nešto sanjala, to se nikada ne može zaboraviti“, dodala je.
Baka Valerija je dodala da su se nadali sve vrijeme, ali da su ih vijesti šokirale.
"Nadala sam se, molila sam Boga da su izgubili telefon, zvala sam i njegovog oca, ni on mi se nije javljao, jer se uvijek javljao, šta god da je trebao za djecu“, dodaje.
Jelena, tetka, kaže da je zvala i da joj je rečeno da su primljene u Urgentni centar.
"Tu je došao i moj bivši muž i da nije bilo njega... spasio me je. Vidjela sam da je samo počeo da plače, pitala sam ga da nisu one, on je nastavio. Poslije toga, te sahrane, više se ničega ne sjećam. Sjećam se da je došla jedna majka da identifikuje svog sina i više se ničega ne sjećam“, ispričala je majka Danijela.
Djevojčicin djed je dodao da su građani palili svijeće na stanici, što je njima značilo kao porodici.
Podsjetimo, sestre su kobnog dana krenule sa djedom Đorđem u posjetu drugom djedu u Loznicu, ali tamo nikada nisu stigle. Tragično nastradali članovi porodice Firić su sahranjeni četiri dana nakon tragedije na groblju u Kovilju.
