Na današnji dan prije 25 godina, tokom NATO agresije, Buđanovci - malo selo u rumskoj opštini - postalo je poznato u cijelom svijetu.
U njihov atar je pao američki lovac bombarder F-117 A. Do tada "nevidljivog" oborio je treći divizion 250. brigade protivvazdušne odbrane Vojske Jugoslavije. Jedinicom je komandovao pukovnik Zoltan Dani.
I poslije 25 godina mještani Buđanovaca dobro pamte ogromnu užarenu loptu na nebu, zaglušujući zvuk, strah.
U njihov atar, na nekoliko stotina metara od posljednjih kuća, pao je ponos američke avijacije, a selo je postalo prva vijest u svjetskim medijima.
"Grmilo je, pucalo, bježe, vika, njaka, a niko ne zna šta je. Prizor je bio strašan, bježe ljudi, ne znaš gdje da pobjegneš", prisjeća se Svetislav Jovanović Bajkan, prenosi "RTS".
Obrenija Jovanović se sjeća da su išli da vide olupinu letjelice.
"Mislili smo da je raketa i mi smo polijegali dole. Kad je palo, mi smo, jadnici, trčali tu preko u podrum i onda smo išli da vidimo šta je, a ono avion pao, i onda smo mi stali na krilo, ja malog digla, ne znam koliko je Zoki tada imao godina", priča Obrenija.
Slavlje u selu i fotografije dječaka na krilu oborenog aviona obišle su svijet. Natpise i poslije četvrt vijeka čuvaju Jovanovići.
"Bio sam mali, imao sam svega tri i po godine, ne sjećam se ničega iz tog perioda, čak mi ljudi i sad prepričavaju neke detalje, uradili su i majicu sa mojim likom pa mi šalju", kaže Zoran Jovanović.
Život u Buđanovcima 25 godina kasnije
Priča o oborenom nevidljivom avionu danas je u Buđanovcima u sjenci uobičajenog poljoprivrednog života. Svjetska prepoznatljivost bez seoskog obilježja. Stariji se sjete pred godišnjicu, mladi gotovo i ne znaju.
Mještanima je bitno da u osmogodišnjoj školi uz fiskulturnu salu imaju oko stotinu đaka, konačno urađene puteve ka Šapcu i Beogradu.
"Slabo se to priča, znate kako, to je domaća tema, brzo se i zaboravilo i tako", kaže Gojko Kotur, dok Zoran Nikolić kaže da su ljudi zaboravili jer su se predali poslu.
"Nemamo mi nikakve koristi od 'stelta' što je pao tu kod nas samo tamo što u Americi kažu di je Beograd - tamo negdje pored Buđanovaca", rekao je Radovan Ilić.
U ataru gdje je pao avion, sada pšenica, godinama više na okolnim njivama ne zaoravaju metalne ostatke. Čuva se tek poneki suvenir, da podsjeti i ukaže, dodaju mještani, čemu služi plodna zemlja.
"Za razliku od aviona koji je bio nevidljiv, ja ću ovdje u Buđanovcima uvijek biti vidljiv, tu ću i ostati i baviću se poljoprivredom", kaže Zoran Jovanović.
