Beograđanin Filip Danojlić proveo je tri godine života u Americi i za to vrijeme tamo promijenio nekoliko poslova, ali u jednom trenutku shvatio je da ga to ne ispunjava, te je donio odluku koja mu je potpuno promijenila život.
Naime, nakon što je u Americi promijenio mnogo poslova, poput dostavljača hrane, industrijskog alpiniste, zavarivača, spasioca, topdžije, kao i vozača kamiona, on je odlučio da napusti Ameriku i da se vrati u Srbiju, a kao mjesto za svoj "novi život" odabrao je jedan salaš u blizini Subotice, nedaleko od granice sa Mađarskom.
Filip je sav novac koji je u Americi zaradio odlučio da uloži u ovaj salaš, s ciljem da tu napravi svoj mali raj. On je siguran u svoju odluku, a nerijetko iskazuje koliko je sloboda kao pojam važna za njega. Samim tim, on smatra da svako ko teži ka slobodi u njenom punom značenju, treba da porazmisli o koracima koji su potrebni, kako bi sebi upravo to i omogućio.
"Pravim ovdje svoj mali raj. Mislim da je to pravo razmišljanje. Čovjek treba da se oslobodi onog da mora i da je obavezno da se radi za drugog. Najljepši je osjećaj kad čovjek radi za sebe", rekao je Filip koji je na jednom salašu nadomak Subotice našao nešto što u Americi nije uspio.
Filip je istakao da je ovoj odluci takođe umnogome doprinijela njegova ljubav prema Srbiji, bez obzira što je njegov primarni razlog upravo ta sloboda kojoj teži. On je izrazio uvjerenje da su mjesta poput salaša, koji je i sam odabrao za sebe nakon života u Americi, dobra za njegovu budućnost, ali i za osnivanje porodice, što on svakako ima u planu.
"Mislim da ljudi koji žive u gradovima griješe, u smislu da ne vide potencijal u napuštenim selima, manjim mjestima. Ja želim svojim primjerom da dokažem da na selu može ne samo da se živi i preživi, nego može i da se uživa. Da se ima vremena i za porodicu, i za sebe i za sve", glase nadahnjujuće riječi Filipa.
Ovaj momak je otkrio da on ima američko državljanstvo od svog rođenja, ali da njegova želja nikada nije bila da živi tamo.
"Ja nikada nisam ni želio da živim u Americi. Ja nisam imao ni najmanju namjeru, ja sam sve želio osim da živim van svoje države. Sve sam radio samo da se vratim. Poenta priče je da sam shvatio da sam želio da imam svoj krov nad glavom i da budem gospodar svoje sudbine. Nisam imao ovaj salaš. Često čujemo da ljudi kažu da se vratimo na selo, ja se nisam vratio, ja sam došao na selo", rekao je Filip za YouTube kanal pod nazivom "Povratak na selo".
Govoreći o tome šta za njega predstavlja ideal, istakao da je to za njega upravo to da mu u danu niko ne smeta, ali isto tako da ni on nikome ne smeta.
"Ja ovdje mogu da radim sa motornom testerom kad god hoću, nikom ne smeta. Isto tako, muziku mogu da slušam i u 2 ujutro, jednostavno nikom ne smetam. Kad legnem, mir i tišina, čuje se samo priroda. To je jedan aspekt koji ljudi ni ne gledaju kao opciju, a to je zaista divna stvar", rekao je Filip.
Kada je riječ o životu u urbanoj sredini, on je rekao da se nije odrekao grada u smislu da zauvijek želi da bude odsječen od svijeta, istakavši da je za njega komunikacija sa ljudima izuzetno važna, ali je naglasio da smatra da selo pruža mnogo više od grada.
"Znam da starim, da mi je cilj da napravim svoju porodicu, gledam da svojoj budućoj porodici da osiguram najljepši mogući život, to je ideja svega ovoga. Ja zaista mislim da selo može da nudi mnogo više od grada, iako se grada ne odričem. Meni je jako važna komunikacija sa ljudima, takođe grad mi je blizu, Subotica mi je na dvadeset minuta, ali opet, mir koji imam ne bih mijenjao ni za šta. Selo ti daje slobodu, zdrav vazduh, manje račune. Takođe, sutra dan za moju djecu, smatram da je mnogo bolje da odrastu uz životinje. Mislim da je to mnogo bolje, nego život u kocki. Da drvo bude rijetkost da se vidi", rekao je Filip.
Spomenuvši posao kojim se trenutno bavi, a zbog kojeg je nekad primoran da bude odsutan i do par dana, Filip je istakao da je zbog toga morao da se odluči za električnog pastira, koji ne iziskuje mnogo novca.
On je naveo da se odlučio za sistem koji je njemu najbolji.
"Kako nekada nisam tu po 4-5 dana, električni pastir mi pomaže. Zato su moje ovce skoro uvijek puštene. Kada padne kiša one uđu u svoj prostor i to je to. Obična svakodnevna briga o njima mi uzme jedva 5 minuta, ako ne raučunamo vakcinaciju i druge stvari slične prirode, tak da se isplati", rekao je ovaj momak.
Filip smatra da se u bilo kojoj sredini može živjeti dobro, ako osoba umije da se snađe, a da za čovjeka može biti izuzetno teško u slučaju da to ne uspije, neovisno o tome o kakvom je mjestu riječ.
On je, govoreći o životu u Americi, istakao da je tamo video mnoge nesnađene ljude koji su na kraju završili na ulici, te ga je to naučilo da je bolje imati svoj krov na selu, nego biti u velikom gradu beskućnik.
Filip je takođe istakao da ljudi moraju da se pokrenu dok su još mladi, te je posavjetovao sve da prvo budu dobri ljudi, jer se od toga, kako sam kaže, počinje, a onda i da budu slobodni ljudi.