Jedan od najpoznatijih momaka sa beogradskog asfalta koji je harao ulicama prestonice devedesetih godina prošlog veka nesumnjivo je Aleksandar Knežević Knele.
Za njega se vezuju brojni oružani obračuni koji su devedesetih bili veoma česti na ulicama Beograda.
Jedan od takvih obračuna bio je sukob sa Zoranom Kovačevićem Kočom 1991. godine zbog posla oko auto-otpada. Sukob je kulminirao kad ga je poslije kraće rasprave u prepunom klubu "Tifani" Knežević upucao u noge.
Knele je 1992. preživio dva napada.
Maja mjeseca 1992. godine ispred kafića "Freska" poslije žestoke svađe i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi Milan Janković iz Bijelog Polja ranio je Kneleta u predjelu prepona. Knežević je na nosilima prevezen u Klinički centar i tad je i nastala čuvena fotografija.
Knele je te godine napadnut i u jednoj auto-mehaničarskoj radnji i samo je pukom srećom izbjegao smrt.
Bio je učesnik i mnogih drugih pucnjava po Beogradu. Učestvovao je u obračunu ispred restorana "Posljednja šansa" i diskoteke "Luv" na Voždovcu.
Nedugo zatim ispred kluba "Nana" na Senjaku, dvije maskirane osobe, naoružane kalašnjikovima, istrčavši ispred Kneletovog "poršea" ispalile su više hitaca. I ovog puta Knele je imao sreću pošto se podvukao pod volan automobila pa je prošao samo sa ogrebotinom, dok je "porše" bio oštećen na više mjesta.
Osim kao pripadnik voždovačkog kriminalnog klana i pripadnik Srpske garde bio je poznat i kao vatreni navijač Crvene zvezde i učesnik čuvenih demonstracija 9. marta 1991. godine.
Njegovo ubistvo nikada nije dobilo epilog.
Ubijen je u 21. godini u svojoj hotelskoj sobi u "Hajatu". Tijelo u lokvi krvi pronašla je sobarica, a na ogledalu krvlju je bila ispisana poruka: "Broj 1".
