U dokumentu se navodi da su 30. jula 1999. godine Soni Bjork, Lenart Palm, Ulf Nordstrom, Leif Anderson i forenzičar Andres Erikson oko 13.30 časova pronašli u mjestu Lugovo, na obali rijeke Istok u blizini istoimenog grada, tri ženska tijela i za sada nije poznato da li su sahranjena ili prebačena na neku drugu lokaciju gdje su ostavljena da istrule. 

"Prvo telo je pronađeno u poluraspadnutom stanju sa 13 vidljivih uboda načinjenih oštrim predmetom. Prema kasnijim informacijama to je bilo tijelo LJupke Đurić, otete Srpkinje sa područja opštine Istok", navodi se u dokumentu. 

Prema istom izvoru, drugo tijelo, koje nije identifikovano, pronađeno je na razdaljini oko 90 metara od prvog tijela i na njemu su takođe bili vidljivi ubodi naneseni tupim i oštrim predmetima.

Posmrtni ostaci treće ženske osobe istražioci su pronašli u riječnom koritu i na njemu su takođe bile vidljive ubodne rane nanesene oštrim predmetima. 

U izvještaju koju su sačinili istražioci, a do koga je došla Komisija Vlade Srbije za nestala lica, nema podataka o daljem postupanju sa nađenim tijelima. 

Iz Komisije su u više navrata tražili od UNMIK-a, kasnije i EULEKS-a, da bude sprovedena dodatna istraga, uključujući i saslušanje haških istražitelja, kako bi bar bila poznata lokacija gdje su, ukoliko je to urađeno, prebačena tijela ubijenih Srpkinja, ali do danas odgovor nije dobijen. 

Porodice nestalih i kidnapovanih Srba sa Kosova i Metohije insistiraju da Specijalno tužilaštvo Specijalnog suda u Hagu pred kojim će se suditi pripadnicima OVK za zločine nad Srbima istragom obuhvati i "pojedine- identifikovane" predstavnike međunarodne zajednice koji su na osnovu raspoložive dokumentacije svojim postupanjem postali saučesnici zločina nad Srbima. 

U dokumentu Komisije za nestala lica ističe se da ovo nije prvi slučaj uništavanja tragova zločina prebacivanjem posmrtnih ostataka ili nehumanim postupanjem sa stradalim osobama, neobezbjeđivanjem lokacije ili posmrtnih ostataka. 

"U velikom broju slučajeva predstavnici međunarodne zajednice su ostavljali tijela kako bi ih divlje životinje `rastrgle` i na taj način su u potpunosti uništeni svi tragovi zločina, a porodice stradalih dovedene u situaciju da nikada ne mogu dobiti posmrtne ostatke i sahraniti žrtve zločina", naglašava se u dokumentu. 

Iz Komisije Vlade Srbije za nestala lica navode da je slična, ako ne i istovjetna sudbina, zadesila ubijene Srbe sahranjene na lokaciji muslimanskog groblja u Prištini, kao i na lokaciji masovne grobnice "Dulje" kod Suve Reke gdje su u prisustvu UNMIK policije prebacivana tijela lica koja su KFOR i UNMIK pronalazili na terenu. 

Sva tijela su sahranjivana u vrećama, po nekoliko njih u jednoj vreći sa brojivima iz protokola, ali su i jedna i druga lokacija bile neobezbijeđene, što su zločinci iskoristili da skidanjem i raznošenjem metalnih pločica sa brojevima u potpunosti unište tragove, dodaje se u dokumentu. 

Porodice i Komisija sumnjaju i svoje sumnje dokumentuju dokaznim materijalima da je cilj istražitelja bio da ekshumiraju i identifikuju isključivo albanske žrtve, te dodaju da su masovne grobnice i tijela ubijenih Srba "neprofesionalnim odnosom", izvjesno ciljano, ostavljali nezaštićene kako bi se abolirali počinioci zločina. 

"Nažalost, nije rijetka pojava da je postupanje istražitelja i predstavnika međunarodnih organizacija i institucija bilo zlonamerno, a slučaj `Lugovo` je samo jedan u nizu takvih postupanja", navodi se u izvještaju ekipe srpskih patologa koji su naknadnim eshumacijama i ekspertizama nastojali i nastoje da utvrde vrijeme i uzroke smrti lica koja su pronalažena i pronalaze se na "zapuštenim lokacijama" na Kosovu i Metohiji.