Novak Đoković je dobio vjerovatno najveće emocije ikada u svom životu. Kada se pojavio na balkonu ispred Skupštine, usledio je višeminutni delirijum, koji ga nije ostavio ravnodušnim.
Novak se slomio i počeo je da plače, od sreće, od ponosa, zbog toga što je shvatio koliko ga ljudi vole i da je ta ljubav jača i od svih mogućih hejtera ovog svijeta.
Poslije toga, uspio je da smiri emocije i da se obrati, i to u stilu, kao i uvijek.
- Tresem se, ne znam šta da kažem, a toliko bih toga rekao. Htio bih da čestitam našim šampionima, basketašima i košarkašima na fenomenalnim uspjesima, ne samo ove godine, nego svih ovih godina kroz istoriju. Hvala im što su prihvatili da budem dio slavlja i da se zajedno družimo večeras. Ovo je ostvarenje dječačkog sna za mene, a to je taj da sam kao klinac kao i mnogi iz moje generacije bio tu u masi i slavio velike medalje sa šampionata naših slavnih košarkaša, odbojkaša, vaterpolista, svih ljudi koji su fantastično predstavljali Srbiju. Bio sam ovdje nekoliko puta, ali ovo je neprocjenjivo i nezamjenjivo, ovo se više nikad neće ponoviti. Da stojim pored velikih šampiona, ali velikih ljudi, sa kojima imam prijateljski odnos, sa njima sam pričao prije izlaska ovdje. Osjetio sam njihovu slogu i zajedništvo i taj momenat ljudskosti. Boriša je heroj nacije i zaslužujete da mu svi skandirate. Boriša, Boriša - počeo je Novak.
- Hoću da završim sa ovim riječima, na svijetu, nijedna nacija nema ovaj duh koji mi imamo. Živjela Srbija.
