Naravno, javnost jeste registrovala ulazak u politiku generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra RS i odličan rezultat koji je on postigao, ali, intenzitet postizbornih događaja bio je takav da su izostale analize njegovog vanserijskog dometa, oličenog u 17.802 individualna glasa, odnosno 37,73 odsto od ukupnog broja u okviru liste Saveza nezavisnih socijaldemokrata za Narodnu skupštinu RS.

Uvjerljivost s kojom je obezbijedio mandat u parlamentu Srpske dodatno dobija na težini ako se zna da je riječ o rezultatu ostvarenom u prvom izlasku pred birače. S druge strane, čitav niz veterana ovdašnjih međupartijskih nadmetanja, pored znatno dužeg staža u politici, daleko je zaostao za Đajićem kada je u pitanju podrška građana, verifikovana na biračkim mjestima.

Za način na koji je dr Vlado Đajić, u kratkom vremenskom periodu, dostigao status nedvosmislenog osvježenja na političkoj sceni RS, moglo bi se reći da je imao tri ključna obilježja. Prije svega, ljudima koji su glasali za njega bila je važna profesionalna i privatna biografija ovog čovjeka, u kojoj nije bilo mrlja, a jeste svega onog što je neophodno za sticanje povjerenja – dokazane stručnosti, humanosti i dobrih namjera. I, što je posebno bitno u vremenu koje obiluje praznim pričama – konkretnih djela i mjerljivog, impozantnog učinka.

Druga važna dimenzija utemeljena je na onom što je Đajić govorio u kampanji. Zaista, nije čest slučaj da akteri političkog života u RS i BiH u javnim nastupima uošte ne praktikuju diskvalifikacije suparnika i da sopstvenu retoriku potpuno zasnivaju na afirmativnim, pozitivnim sadržajima. Čak i kada je bio izložen niskim udarcima, kakvi su, recimo, uvredljivi grafiti, on nije gubio kontrolu i uzvraćao istom mjerom, već je na provokacije reagovao odmjerenim i trezvenim argumentima.

Konačno, treća okolnost koja je imala za posljedicu Đajićev domet na izborima bila je zasnovana na akcijama koje generalni direktor UKC-a pokretao. Važno je naglasiti da su u pitanju aktivnosti u kojima je uočljiv kontinuitet. Dakle, nije riječ o jednokratnom, ciljano predizbornom djelovanju, čemu su političari na prostoru na kojem živimo nerijetko skloni. Građani su to, očito, prepoznali, bez obzira na pokušaje osporavanja koji su pratili, recimo, besplatne preglede krvnih sudova vrata i glave, koji su dolazili od političke konkrencije. U takvoj situaciji, dr Đajić je objasnio o čemu je riječ

„Svaki dan spasimo od 10 do 20 života tako što radimo besplatne preglede krvnih sudova, vrata i glave, a sve radi prevencije nastanka moždanog udara. Unazad pet-šest godina radimo ove besplatne preglede i to nije od juče, a radimo ih uglavnom dva mjeseca prije Svjetskog dana borbe protiv moždanog udara”, pravovremeno je reagovao Đajić.

Šta to konkretno znači, pokazali su proračuni ekonomista, prema kojima je Srpska ovim projektom uštedila oko 20 miliona maraka. A poduhvati sa namjenskim predizbornim konotacijama, poznato je, uvijek su imali potpuno drugačiji efekat i podrazumijevali su krajnje suprotne posljedice, odnosno neobuzdanu potrošnju novca poreskih obaveznika.

U situaciji kada politika u BiH, a nažalost i u RS, nerijetko postaje teren za ljude koji nemaju nikakve biografije van ove profesije, ono što je Đajić učinio za nepune dvije godine na funkciji generalnog direktora UKC-u apsolutno je vidljivo „golim okom“. Nije neophodno biti stručnjak za ekonomiju, pa shvatiti da se ne dešava svakodnevno da, u relativno kratkom roku, jedan menadžer, zajedno sa republičkim institucijama, konačno završi izgradnju sjevernog krila i centralnog bloka UKC-a. Na taj način, ispunjen je višedecenijski ideal brojnih zdravstvenih radnika, ali i građana Banjaluke i RS, da svi resursi ključne zdravstvene ustavnove RS definitivno budu „pod jednim krovom“ – i to ne samo zato da bi se ispunila forma, već i da bi to bilo praćeno modernim i adekvatnim uslovima za rad i liječenje.

Napokon, sve to nije postignuto „preko leđa“ medicinskih radnika, jer je od 31. marta 2017. godine, kada je Đajić imenovan na funkciju, postignuto mnogo na vraćanju profesionalnog dostojanstva ovim ljudima koji to zaslužuju, budući da je konačno stabilizovan finansijski aspekt poslovanja UKC-a, što je podrazumijevalo i redovne uplate doprinosa i plata, nakon četiri godine ozbiljne krize krize u ovom domenu.

Nema dileme, upravo se u prvom, a sigurno ne i posljednjem političkom uspjehu prof. dr Vlade Đajića, može pronaći recept za ozdravljenje političke scene RS i BiH. Ako joj kao „dijagnozu“ postavimo fakt da je javnost suočena sa velikim brojem „eksperata opšte prakse“ u politici – koji navodno znaju mogo toga o svemu, a realno malo o bilo čemu – veoma je pozitivno iznenađenje vidjeti na predstojećim sjednicama Narodne skupštine RS čovjeka koji je sušta suprotnost takvom nepovoljnom profilu. Širi politički prostor za ovakve ličnosti, koje su sinonim izuzetne kompetentnosti i, zašto ne reći, normalne ljudske komunikacije, lišene vrijeđanja, podmetanja i nepotrebnih povišenih tonova, značiće da se Srpska opredijelila i za djelotvornu terepiju anomalija kojima je nerijetko obilježena njena politička scena.

A onog momenta kada profesionalna reputacija Vlade Đajića bude verifikovana kroz sljedeću etapu u njegovom političkom djelovanju i novu stepenicu u odnosu na poslanički status, biće jasno da je onih blizu 20.000 glasova uloženo u prototip političara kakav je nasušno potreban i njegovoj stranci i drugim političkim partijama u RS. I da je to konačno prepoznato, na isti način na koji i Đajić afirmiše ovakve vrijednosti, pa je dane kada su se mnogi gušili u dnevno-političkim tenzijama, početkom prošlog mjeseca, obilježio gestom vrijednim svake pažnje, potpisujući ugovor o radu u UKC-u sa najboljim diplomcem Medicinskog fakulteta u Banjaluci Mladenom Đurićem.

Angažman ovog mladog čovjeka je veliki korak za kardiologiju RS, baš kao što je prisustvo dr Đajića u NSRS, a prije toga u predizbornoj kampanji i na glasačkim listićima, značajan pomak za „srčani ritam“ političke scene Srpske.