“Mislim da šansi nema – niti da dođe do Evropskog suda. Mislim da, iako nije zahvalno davati bilo kakve procjene za odluke sudova, ali držeći se do sada neke sudske prakse, mislim da je i tu osuđeno na neuspjeh”.

Kao jedan od razloga za neuspjeh je naveo supremaciju jednih odredbi na druge odredbe Ustava koje Ustavni sud već riješava.

Kako je kazao, to se desilo 2004. godine kada je po zahtjevu Sulejmana Tihića, nekadašnjeg predsjednika Stranke demokratske akcije, raspravljano o stvarima o kojima se poslije izjasnio Evropski su za ljudska prava.

Kako ističe, postoji praksa da Ustavni sud zauzme stav da nema supremaciju između pojedinih dijelova odredbi Ustava.

Sljedeći mogući razlog neuspjeha, Vehabović vidi u načinu kako je slučaj ‘Sejdić-Finci’ dospio do Evropskog suda. Prema njegovim riječima, ovaj slučaj je dospio do ovog suda tek onda kada su iscrpljeni svi prethodni pravni mehanizmi.

Podsjetio je da svaki građanin Bosne i Hercegovine ima pravo da pokrene proceduru pred Evropskim sudom za ljudska prava ukoliko smatra da mu je uskraćno neko pravo, pa i onda kada je u pitanju naziv entiteta.

Smatra da bi bilo nezahvalno reći da li će ovaj sud ikada raspravljati o slučaju naziva jednog entiteta dodajući da će o tome dati stav u sudu ako to bude slučaj.

Upitan da li se ovim zahtjevom Stranke demokratske akcije zadire u Dejtonski mirovni sporazum, odgovorio je: “Priča o Dejtonu je ljudima postala dosadna. S druge strane, ako hoćete da podignete tenziju, izvučete neku od priča koje se tiču Dejtona i Ustava ili nekih drugih bombastičnih najava ili predmeta. Onda automatski dođete u fokus javnosti i pitate se šta će se sljedeće desiti”.

Mišljenja je da je pitanje opravdanosti Republike Srpske potpuno druga priča. Istakao je za N1 da se svaka “stvar može osporiti, pa i Republika Srpska”.

Pri stavu je da postojeće ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, okarakterišući ga kao nakaradnim, ipak pruža mnogo mogućnosti.