Ovako priča Radojka Trivundža iz Kostajnice, koja je u zemljotresu prije deset dana ostala bez krova nad glavom. Iako se odselila iz svoje sada ruševne kuće, zbog novih podrhtavanja tla nema miran san. U kući je živjela već deset godina sa suprugom, sinom i svekrvom.

"Bili smo kad je potres bio, bježali smo van, otišli su gore i ovi dimnjaci, sad su zvali ovi da skinu, skinuli su. Trese se, zvoni, šta da ti kažem, panika. Hodali smo po cesti. I da ti kažem iskreno, sin viče, nemoj mama ići, ja sam išla, izvlačila što sam mogla. Bila sam svjesna da je gotovo, da nemam ništa više", dodaje Trivundža.

Radojka i njen suprug Radovan su za sada kod prijatelja, dok su sin i svekrva u drugom smještaju. Tamo su stavili ono što su uspjeli da izvuku iz kuće. Nažalost, njihova priča je jedna od mnogih sličnih u Kostajnici, koja je pretrpjela daleko najveću štetu u Srpskoj, nakon zemljotresa 29. decembra.

Ne zna se kolika je ukupna šteta koju je zemljotres nanio Kostajnici, ali je ona u svakom slučaju milionska. Ukoliko se obistine procjene da su zgrada opštine, stara škola i još neki objekti neuslovni za upotrebu, ona bi čak mogla da pređe 20 miliona maraka. Trenutno, zbog oštećenja na mnogim objektima, ovoj opštini je daleko najpotrebniji građevinski materijal.

Blokovi, cigle, letve - sve to nam je potrebno da bi se Kostajnica obnovila, kažu u lokalnom Crvenom krstu. Potrebni su im i majstori, zidari koji mogu da pomognu da kuće ponovo postanu uslovne za stanovanje. Prehrane, higijene, garderobe - ima više nego dovoljno, zahvaljujući dobrim ljudima.

"Svaki dan dolazi nam pomoć sa svih strana. Kako iz Republike Srpske tako iz Hrvatske. Stvarno, ljudi su se odazvali, što se tiče toga, stvarno imamo dovoljno. Uspijevamo sve da organizujemo, volontera mislim da ima oko 20, a svaki dan ih je sve više i više", kaže Darko Palija, sekretar Opštinskog odbora Crvenog krsta Kostajnica.

Hrana i odjeća za bebe, kao i pelene, kojih uvijek nedostaje u kriznim situacijama, ovaj put ne fali. U Kostajnicu su stigla dva kontejnera za stanovanje, koji će moći da posluže kao privremeni smještaj. Radojki i Radovanu nisu potrebni jer, kažu, imaju gdje da žive. Trenutno traže neki malo veći smještaj - jer samo žele da porodica ponovo bude na okupu.