Kada je u januaru 1998. godine, kao 16-godišnjak u Petrinji, bez ikakvoga povoda, ubio svoju vršnjakinju Elizabetu Šubić, niko još u tom trenutku nije znao da je Hrvatska, nažalost, ''dobila'' najbrutalnijeg ubicu do tada, a nije pretjerano reći - ni pravo čudovište. 

Nesretna je djevojka sjedila na školskim stepenicama, a on joj je, skrivajući automatsku pušku, prišao. Zatim je upitao: "Vjeruješ li u Sotonu?".

Potom je ustao, na glavu navukao tzv. ''fantomku'', izvukao iz torbe izvukao pušku i Elizabeti mrtvo-hladno pucao u potiljak.

I kao da se ništa nije dogodilo, vratio se kući u Sisak, a zatim jednako tako hladnokrvno - popio čašu mlijeka.

"To kad se dogodilo, on je došao kući, popio čašu mlijeka i otišao leći. Ne razumijem da to neko može napraviti, popiti čašu mlijeka i otići leći", izjaviće kasnije pred kamerama jedne televizijske kuće otac trostrukoga ubice, Mladen Mlađan.

Imao dugu istoriju nasilničkog ponašanja

Već sa 16 godina imao je dugu istoriju nasilničkog ponašanja - od sitnih krađa, do demoliranja učionica, pucnjave... 

Nakon stravičnog ubistva, isprva policija nije znala ko je tako monstruozno ubio s četiri hica Elizabetu, poznatu kao mirnu i omiljenu djevojku. Krenula je opsežna istraga, a Petrinja i Hrvatska doživjele su užasan šok.

Prvi tragovi su inspektore najprije odveli do dečka ubijene djevojke, s kojom je tada imao i razmirica, a sumnja je dodatno produbljena činjenicom da su pronašli tragove krvi na njegovoj kapi. Nakon provedenih vještačenja utvrđeno je da mladić nije mogao biti ubica djevojke i istraga se, uprkos svim naporima inspektora, našla u slijepoj ulici.

Mjesec dana kasnije, u februaru 1998., mještane sisačkog naselja Željezara šokirala je brutalna likvidacija Petra Jančića, 63-godišnjeg penzionera. Na ulasku u garažu na potpuno identičan način kao i djevojka iz Petrinje ubica je u žrtvu ispalio nekoliko hitaca u leđa.

Vještaci Centra za kriminalistička vještačenja i forenziku "Ivan Vučetić" utvrdili su kako su oba ubistva povezana jer su počinjena iz istog oružja. Istražitelji su tada shvatili kako imaju posla s iznimno opasnom, psihopatskom osobom, u do tada neviđenom slučaju u još ''mladoj'' Hrvatskoj.

Ljudi se zatvarali u kuće, noću je Petrinja bila sablasno prazna...

''Ljudi su strahovali, počeli su se zatvarati u kuće, ne izlaziti u večernjim satima na javna mjesta, tako da je sama atmosfera u Petrinji bila haotična“, izjavio je svojevremeno voditelj grupe s Odjela za krvne delikte.

Nakon više od 150 obavještajnih razgovora istražitelji nisu bili bliže odgovoru ko je hladnokrvni ubica, sve do pljačke jedne banke na području Siska. Osumnjičeni za pljačku bio je šutljivi, čak pomalo i sramežljivi mladić iz Petrinje, Srđan Mlađan.

50 puta gledao isti Tarantinov film

Kriminalističkom obradom utvrđeno je kako je u jednoj od obližnjih videoteka u mjestu gdje je živio vrlo često posuđivao film naslova ''Rođeni ubojice'' (Natural Born Killers), snimljen 1994. godine po scenarijumu popularnog redatelja Quentina Tarantina, poznatog po ogromnoj količini nasilja u svojim djelima te u režiji takođe kontroverznog reditelja Olivera Stonea.

Podsjetimo, riječ je o izuzetno brutalnom filmu prepunom nasilja, ubistava i ludila, u kojem su sumanute ubice maestralno odglumili Woody Harrelson, Robert Downey Jr. i Juliette Lewis.

Priča tog jezivog filma, za vrijeme čijegč su gledanja u kinima mnogi izlazili iz dvorane, zbog prežestokih scena, govori o Mallory (Juliette Lewis),  djevojci koju otac seksualno zlostavlja, dok joj je majka neurotična te poriče zločine u porodici. Ona upoznaje mesarskog pomoćnika Mickeya (Woody Harrelson), u kojeg se zaljubi i u kojem pronalazi utjehu. On joj pomogne ubiti roditelje i nakon toga postaju bjegunci pred zakonom te kreću na put po SAD-u. Na putu ubijaju razne žrtve, ne iz osvete ili bilo kojeg drugog motiva, već iz puke želje za zabavom. Uskoro postaju hit tema u zemlji, a njihovoj popularnosti pridonesu mediji, koji ih glorifikuju.

Upravo je taj film ''nadahnuo'' Mlađana za njegove krvave, ubilačke pohode. Usputna opaska; čak se iTarantino, kasnije javno odrekao toga filma, za kojeg će izjaviti da bi bilo bolje da nikada nije učestvovao u njegovom snimanju.

Srđanov otac imao automatsku pušku

Za vrijeme pretresa porodične kuće Srđanov otac priznao je da je za vrijeme rata nabavio automatsku pušku koja je nestala krajem 1997. godine. Ali, na pitanje gdje se puška tačno nalazi, Srđan je često mijenjao odgovore u svom iskazu. Tek nakon očevog priznanja da se iz te puške pucalo na terasi porodične kuće te da su čahure još tamo – počela se rasplitati priča o krvavom pohodu Srđana Mlađana.

Vještačenjem je utvrđeno kako je iz te puške ubijena maloljetna djevojka ispred petrinjske škole, kao i penzioner iz sisačkog naselja Željezara. Istraga je utvrdila kako je pušku i rezervnu odjeću sakrivao na obližnjem groblju, na koje bi išao prije i nakon likvidacija koje je napravio.

Srđan Mlađan za dva je ubistva osuđen na 12 godina zatvora, a za mjesto izdržavanja kazne određena je kaznionica u Požegi. Zbog uzornog ponašanja Mlađan je često izlazio na slobodne vikende, iz kojih se uredno i na vrijeme vraćao sve do jednog puta u februaru 2002. godine.

Samo četiri godine kasnije, dakle, te 2002. godine, nakon što je služio kaznu zatvora u Požegi, dobio je prvi slobodni vikend, otišao je u Zagreb i opljačkao banku u Zvonimirovoj ulici.

Potom je s tri metka na Borongaju ubio policajca Milenka Vranjkovića i predao se nakon višesatne talačke drame.

I dok su radnici zagrebačkog Odjela za potrage tražili bjegunca, drugi tim inspektora istraživao je pljačku banke u blizini mjesta gdje se sumnjalo da se odbjegli Mlađan nalazi. Ulaskom u haustor opasni bjegunac susreo se i s policajcem, kojeg je ubio i potom se dao u bijeg. Idući Mlađanov potez bila je otmica tročlane porodice na zagrebačkom Borongaju. Jedna od žrtava otmice bila je i Božena Kosović.

''U mraku sjediti s čovjekom s dva pištolja, užas. Sreća da su ulične lampe dovoljno visoke bile, tako da ipak sam vidjela njegovu sjenu. Ne mogu si to zamisliti da bi se još tako nešto moglo dogoditi, da mi neko veže sina preda mnom", reći će svojevremeno prestravljena Božena.

Osuđen na 27 godina zatvora

Talačka kriza uspješno je riješena nakon višesatnog pregovaranja. Za trostruko ubistvo, pljačku banke i otmicu Mlađan je osuđen na 27 godina zatvora. Preživjele žrtve njegovih zločina, svjedoci, mještani Petrinje, svi strahuju šta ih čeka nakon njegovog izlaska iz zatvora, 2027. godine.

''Naravno da mi neće biti svejedno kad izađe i da ću ipak morati malo više računa voditi o djeci. Ja se nadam da se neće vratiti u Petrinju“, rekao je Srđanov prijatelj.

Osudili su ga na deset godina za dva ubistva, pljačke banke i pokušaja ubistva u Sisku tokom 1997. i 1998. Za ubistvo policajca dobio je 15 godina zatvora.

Na slobodu bi trebao izaći 2027. godine.

I tako, u Lepoglavi se i oženio, a svoju je romansu sa suprugom započeo dopisivanjem. No, ideju da sklopi brak morao je najaviti zatvorskoj upravi, nakon čega mu je vjenčanje i odobreno. 

Svečanost je održana u utorak, uz neviđene mjere osiguranja, otkrio je prvi Jutarnji list.

Nije mu dozvoljen boravak u sobi za posjete

I dok se u svim ostalim slučajevima zatvorenicima nakon vjenčanja odobrava boravak u sobi za posjete, odnosno daje im se prostor i vrijeme za intimne trenutke nakon sklapanja braka, u Mlađanovom slučaju uprava zatvora napravila je presedan i nije mu odobrila korištenje sobe za posjete. Odobrena mu je samo posjeta, i to u prostoriji gdje se i inače odvijaju posjeti zatvorenicima lepoglavske kaznionice. U toj je prostoriji i zaključen brak najpoznatijeg hrvatskog osuđenika.

Koliko je Mlađan sigurnosno rizičan zatvorenik svjedoči i činjenica da je dok mu je njegova bračna drugarica bila u posjeti sve vrijeme bio pod videonadzorom. Iako se očekivalo da bi mogao napraviti incident ili se buniti zbog toga što mu nije odobrena soba za posjet, on je to mirno primio. Kako smo doznali, svjedoci braka bila su dvojica osuđenika koje je Mlađan sam odabrao. Bili su to 29-godišnji Jerko Jelača iz Splita i 33-godišnji Željko Bjelić iz okolice Čaglina.

Odobreno im je snimanje vjenčanja fotoaparatom. Ona je već ranije tražila da posjeti Mlađana u kaznionici, ali joj to nije odobreno iz sigurnosnih razloga. Međutim, kad je vjenčanje bilo u pitanju, to im u kaznionici nisu mogli uskratiti. Iako je još od trenutka kad je stupio u lepoglavsku kaznionicu nakon posljednjeg u nizu ubistava, i to zagrebačkog policajca Milenka Vranjkovića Kinga, bio u odjelu pojačanog nadzora, Srđan Mlađan je od ljeta 2020. godine premješten na redovno odjeljenje lepoglavske kaznionice.

Uslijedilo je to nakon njegove pritužbe Lori Vidović, pučkom pravobraniocu, kojoj je pisao i žalio se što ga se, iako ne krši kućni red te nije stegovno kažnjavan, i dalje drži pod pojačanim nadzorom. Ona je tražila da se i Ministarstvo pravosuđa oglasi na njegove pritužbe pa je na kraju ipak udovoljeno njegovim pritužbama i premješten je na odjeljenje s drugim zatvorenicima.

Ubica koji iza sebe ima tri ubistva, otmicu, pljačku banke, koji je vlastitu sestričnu udario u sudnici tokom svjedočenja, nakon čega su ga svladali pravosudni policajci, u lepoglavskoj je kaznionici autoritet ostalim osuđenicima.

“Za mene je rješenje metak u čelo”

“Za mene je rješenje metak u čelo” i “Do viđenja, vidimo se u paklu!”, bile su neke od poruka koje je slao najpoznatiji hrvatski osuđenik koji služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi zbog trostrukog ubojstva, otmice i pljački. Iako se malo zna o njegovom boravku u Lepoglavi, osim da je autoritet među zatvorenicima, da stalno bilda, da zatvorske čuvare naziva slugama, pod posebnom je pažnjom njegovo komuniciranje s vanjskim svijetom. O sebi misli da je nadčovjek izuzetnih sposobnosti, piše izvrstan poznavatelj ovoga užasnoga slučaja, Dušan Miljuš u Jutarnjem listu.

Osim roditelja, povremeno mu je u posjetu dolazila vjerska iscjeliteljica. Dopisivao se sa Zdenkom Jarošem, bivšim zatvorenikom i bjeguncem s kojim je stvorio i posebni šifrarnik.

Vjeruje li iko da se iskreno pokajao?

Budući da su mu bili dopušteni telefonski kontakti, on je njegov broj mobilnog telefona naveo kao broj svog advokata iz Varaždina te je jedno vrijeme komunicirao s njim. Međutim, služba osiguranja i policija shvatili su njegovu prevaru i, nadzirući telefonske razgovore, zaključili da Mlađan pokušava pobjeći.

Učestalo se dopisivao s još jednim bjeguncem, Slavkom Vukašincem. Posljednji prekršaj napravio je 2015. godine. Nakon što se u javnosti pojavilo njegovo pismo koje je napisao 7. februara 2011. godine u lepoglavskoj kaznionici, u kojem se kajao zbog onoga što je učinio te u kojem je naveo da se promijenio, da se okrenuo vjeri i Bogu, ta su pisma duboko uznemirila roditelje ubijene djevojke, ali i Mlađanove roditelje. U pismu Elizabetinim roditeljima, napisanom 7. februara 2011. godine, među ostalim je napisao:

''Roditelji,

Učinio sam vam najveću bol koju čovjek može učiniti drugom čovjeku. Bol i patnju za koju se neću ni pokušati praviti da je u potpunosti mogu razumjeti jer ni jedno ljudsko biće ne zaslužuje takvu bol, patnju i gubitak. Uzeo sam život vaše nevine kćeri, ostavio u vama samo prazninu i tugu koje nikako moje kajanje vjerojatno neće moći ublažiti mada se u sebi nadam da će jednog dana to biti posljedica i plod ovog mog pisma koje je najteže koje sam u životu napisao.

Znam koliko mržnja može razoriti srce čovjeka jer sam i sam najveći dio života ono što nisam mogao tada razumjeti, na život sam gledao baš tako, s mržnjom i bez osjećaja ljudskosti jer sam odlučio pridodati vlastitu ljudskost i jer sam mislio da postoji nešto veće od nje.

Na žalost, trebalo je puno vremena i što je najgore od svega, puno je ljudi moralo ostati bez života zbog moje pogreške da prevladam nešto tako vrijedno i posebno kao što je vlastita ljudskost jer sam tada mislio da postoji nešto veće i vrednije od nje. I na žalost da bih tek sada shvatio da sam zapravo izašao iz njezinih božanski okvira u prazninu i ništavnost koja je, ne iznad nje nego, ispod nje.

Nekoliko godina mi je trebalo da skupim hrabrost da napišem ovo pismo jer samim tim činom priznajem da je moj život bio besramno služenje zlu - do dana kad sam milošću Božjom i uz pomoć pametnih ljudi uvidio koliko sam samo slijep i sebičan bio”.

Roditelji ubijene Elizabete nikada nisu prihvatili njegovo izvinjenje.

Novinarka Jutarnjeg lista Hajdi Karakaš Jakubin razgovarala je i s Mlađanovom majkom koja je rekla:

''Može se nas roditelje kriviti za odgoj, ali što je s osobom u videoteci pokraj sisačke Željezare koja je Srđi tih kobnih mjeseci omogućila da 50 puta posudi videokasetu s filmom ‘Rođeni ubice’ rađenom po priči Quentina Tarantina?! Tom čovjeku je u interesu bio samo profit, da zaradi! Kad je u kući nakon zločina muž pronašao film, potrgao ga je. Što reći osim da se veselimo Srđinom izlasku. Kažu da vrijeme leti i da će brzo doći 2027. Ali nije tako. Osjetim svaku sekundu koja protekne. Vrijeme jedino projuri kad mu odlazimo u posjetu u Lepoglavu. Na to imamo pravo dva puta mjesečno'', izjavila je Srđanova majka Nediljka.

Disfunkcionalna porodica, a roditelji jedva čekaju da se ''sinčić'' vrati doma

Ali vratimo se na početak ove jezive ljudske sudbine, koja je zavila u crno nekolicinu nedužnih ljudi.

O tome smo razgovarali s nekolicinom ljudi, ali i psihijatara iz Petrinje i Zagreba, odlično upućenih u ovaj grozomoran slučaj, koji, naravno, iz razumljivih razloga žele ostati anonimni (podaci poznati redakciji).

Evo što nam kažu neki Petrinjci, ali i ljudi involvirani u ovu priču:

''Nediljka Mlađan, Srđanova majka, navodno je bila svojevremeno i prostitutka iz Petrinje, a riječ je o hladnoj psihopatkinji, vrlo agresivnoj kada se pitalo za sina, zapovijedala je svojem suprugu, Srđanovom ocu, a u Lepoglavu idu stalno. I upravo je majka još 2007. godine dala oglas u novine, u kojem poziva zainteresovane žene da dođu Srđanu u posjetu, te je plaćala i prevoz i stan onima koje su mu dolazile vikendima.

Srđanov otac Mladen učestvovao je u ratu, a dijagnostifikovan mu je i PTSP'', dodaju naši izvori.

Kažu i da je Srđana još od djetinjstva učio pucati iz puške, a kod kuće je ilegalno držao oružje i nije govorio istinu u istrazi. Oba roditelja redovno su ga posjećivali i organizovali posjete djevojaka za novac.

Već kao dijete, Srđan je bio u Popravnom domu u Ivancu i na Dječjoj psihijatriji u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu. Vještačen je kao uračunljiv, ali, roditelji se nisu željeli pomiriti s tom ljekarskom dijagnozom. 

Koliko je riječ o empatija lišenoj obitelji, potvrđuje i užasavajući čin Srđanovog oca, koji je pljunuo na roditelje pokojne Elizabete! Naime, majka Elizabete Šubić, Ljubica, upozoravala je kako bi Srđan mogao dalje nastaviti ubijati, a nakon toga Mlađanov otac pljunuo ju je na groblju!

Što se tiče njegovog boravka u zatvoru, tamo je Srđan stalno bio na meti zatvorenika koji su ga htjeli likvidirati, smatrajući ga pravim ''smećem'', a nerijetko su se zbog toga što ga moraju čuvati bunili i sami čuvari, ne želeći imati posla s njime.

Postavljalo se i sljedeće pitanje: kako to da otac, koji je posjedovao ilegalno oružje, nije priveden zbog toga? Lo ga je zaštitio u policiji?

I na kraju, ali ne manje važno - iako bi on trebao na slobodu u razdoblju između 2024. do 2027. godine, ovom se ženidbom, posebno mogućnošću da par dobije dijete, otvara prostor i za - raniji izlazak.

Može li se to i smije li se uopšte dopustiti?

BONUS VIDEO