Otežanog hoda i šepajući, ušao je u sudnicu jer je stravičan nalet u trenutku pijanstva tog 23. januara ove godine pravim čudom preževio.

Na pitanje sudijice kakav stav zauzima o krivici, odmah se “posuo pepelom”, piše “Jutarnji list”.

– Časni sude, smatram se krivim. Razumeo sam optužnicu. Prije svega, želim da izrazim saučešće porodici poginulog. Same nesreće se ne sjećam. Ne znam ni gdje sam išao, a ni kuda. Moje sjećanje počinje od buđenja na bolničkom krevetu nakon čega su me odveli na operaciju stopala i kolena – rekao je u svoju odbranu bez ikakvog okolišanja Luka P., kojeg čeka još niz operacija noge.

– Jeste li nakon nesreće pokušali da stupite u kontakt sa porodicom poginulog? Jeste li pomislili da bi bilo u redu da im izrazite saučešće – zanimalo je sutkinju, na što joj je Luka P. odgovorio da porodicu preminulog nije kontaktirao.

– Nisam imao snage za to. Nisam znao kako da im pristupim niti kako bi u tom trenutku uopšte i reagovali – objasnio je.

Sutkinja ga je potom upitala čega se sjeća od događaja – čiji je auto vozio, da li ga je i inače koristio, šta je kritične noći sve pio i kakvo mu je danas zdravstveno stanje.

– Od te noći nesreće, ničega se zaista ne sjećam. Auto je bio očev i inače sam ga vozio, a ne samo tu noć. Šta sam pio? Ne znam. A moje zdravstveno stanje je loše. Još ću morati na nekoliko operacija stopala i koljena jer kosti nisu srasle kako treba – odgovorio joj je Luka P.

Potom je sutkinja je pokušala od njega da “izvuče” kakve je imao planove te noći i gdje se zaputio, međutim, i na to joj je uskratio odgovor rekavši kako se ne sjeća.

– Nisam sklon konzumaciji alkohola. Prigodno popijem i to uglavnom pivo. I da, već sam bio vozio pijan. Tačnije 2019. me sisačka policija dva puta zatekla u vožnji u pijanom stanju. Prvi put imao sam 0,45 promila, a drugi put 0,11 pa sam tad ostao na šest sati bez vozačke dozvole. Trenutno je na snazi i dalje mjera zabrane upravljanja i nisam je kršio. Mislim da je u redu da ta mera egzistira i poštujem je – odgovorio je bez zadrške okrivljeni.

Odgovarajući dalje na pitanja svog advokata Berislava Živkovića da li je neko od članova njegove porodice izrazio saučešće porodici poginulog, Luka P. je otkrio da jeste, i to njegov otac, istoga dana kad se nesreća i dogodila.

Tužiteljka ga je pak “rešetala” pitanjima čega se posljednjeg sjeća prije te kobne nesreće i sjeća li se posjete benzinskoj stanici u Gorici u dva sata ujutru, a ujedno mu je pokazala i izvještaj CSS Sisak prema kojem je u maju sa radnicima obavio razgovor i otkrio im da je kod prijatelja u Lekenik došao sa bratom i da su popili nekoliko čaša ruma, dok se na poslu tog dana počastio pivom.

– Sjećam se da sam došao kod prijatelja te večeri u Lekenik i da sam otvorio pivo. A to iz izvještaja CSS je očito tačno jer mi je to prijatelj rekao kasnije nakon nesreće. Ali popijenog piva na poslu se sjećam, dok sam o mom dolasku na benzisku stanicu pročitao u novinama – zaključio je optuženi.

Inače, na početku suđenja tužiteljka i branitelj optuženog dali su do znanja da nije uspjela nagodba jer je zatvorska kazna koju je predložilo tužilaštvo za odbranu bila prevelika.

Luka P. je kobne noći, prolazeći naplatnu rampu koja je radila bez naplate nakon razornog petrinjskog potresa, ignorisao znak ograničenja brzine od 40 km/h. Sa brzinom od 193 km/h skrenuo je udesno, a zatim je naleteo na meki teren prekriven niskim raslinjem da bi prednjim lijevim točkom udario u betonsko postolje metalnih držača zastava. Tom je prilikom došlo do podizanja auta sjeverne strane upravne zgrade gdje je prednjim dijelom probio zid ušavši u nadzornu sobu u kojoj je sjedio zaposleni HAC-a Dejan B.

Tijelo nesretnog čovjeka odbačeno je na dovratnik vrata, dok je auto probio još jedan zid sa prostorijom za skladištenje robe. Usljed tog dar-mara, došlo je do urušavanja zida, a vozilo se nakon toga zaustavilo pred nagomilanim, naguranim dijelovima zida, namještaja… I zatim planulo.