"U Vašingtonu se prihvata zvanično viđenje rata u Jugoslaviji koje su prenosili njihovi mediji. Za njih je to nešto što je utvrđeno i ko god postavi to pitanje posmatra se kao osoba koja negira određene događaje i želi reviziju istorije", navodi Kesić i ističe da je baš zbog toga značajno što iza političke scene djeluju ti mladi naučnici koji tragaju za istinom.

On je za Politiku rekao da određen broj mladih naučnika na američkim univerzitetima istražuje Drugi svjetski rat na tlu bivše Jugoslavije i to povezuje sa ratovima devedesetih godina.

Prema njegovim riječima, već je napisano nekoliko knjiga o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i stradanju Srba, ali je potrebno još mnogo vremena da bi na američkom tlu počela da se širi istina o stradanjima Srba.

"Mediji su uključeni u cijeli taj proces i teško je promijeniti taj status kvo", dodaje Kesić.

Komentarišući izvještaj nevladine organizacije "Svis propaganda risrč" o propagandi slučajevima "Trnopolje", "Srebrenica" i "Račak", Kesić je naveo da se povremeno u saradnju sa bošnjačkim i albanskim lobijem uključe i nekadašnji američki funkcioneri, poput Madlen Olbrajt i Veslija Klarka.

"Oni se plaše da neko ne otvori to pitanje i ozbiljno dovede u pitanje odluke koje su donosili", kaže Kesić.

On napominje da je baš zbog toga teško oboriti na Zapadu uvriježeni stav da su Srbi krivci za ratove devedesetih godina prošlog vijeka.

"Kad god to pokušaš, oni ponavljaju da - svi znaju šta se dešavalo. A ti `svi` su zapravo zapadni novinari koji su izvještavali o događajima na prostoru bivše Jugoslavije. Među njima postoji konsenzus, štite jedni druge i čuvaju nasljedstvo koje su stvarali tokom ratova devedesetih", naveo je Kesić.

On napominje da su najglasniji kritičari odluke da Nobelova nagrada bude dodijeljena Peteru Handkeu bili upravo novinari koji su stvarali crno-bijelu sliku o ratu u bivšoj Jugoslaviji i koji su odgovorni, jer nisu radili svoj posao u skladu sa kodeksom i nikada nisu htjeli da čuju drugu stranu, što je u ovom slučaju srpski narod.