Ante Pavlović

Kako je ludak zaludio Hrvate i zamalo napravio sektu

  • Izvor: ATV
  • 30.05.2024. 20:31

Kada neko izjavi da je reinkarnacija Isusa i liječi što medicina ne može, obično mu se nađe ležaj u psihijatrijskoj ustanovi. Do tog kreveta Ante Pavlović prošao je daleko više. Od ”iscjelitelja Hrvata”, medijske senzacije, duhovnog vođe, sve do stanovnika Remetinca.

Hiljade minuta video sadržaja svjedoče ludilu na koje je podlegla Hrvatska. Rođen u BiH, malom mjestu Šurkovac pored Prijedora, Ante Pavlović je već u mladosti stekao brojne dijagnoze psihijatrijskih ustanova. Da nije bilo rata, možda bi i ostao u njima. Ipak, vratio se iz inostranstva produhovljen uticajima indijskih religija, s lažnom diplomom i vizijama većim od preživljavanja i opstanka.

Seksualno isfrustriran, bolestan, agresivan, manipulativan, a s druge strane i harizmatičan, osvojio je dio društva u Hrvatskoj. O njemu se sve do smrti pisalo iz nepoznatih razloga. Ko ga je čuvao, čije je tajne držao i ko mu je ostao dužan nikada se neće saznati. Pavlović je preminuo 2021. godine jer je odbijao da liječi gangrenu. Ostao je dosljedan i lud. Do te smrti ipak je ostavio veliki trag o kojem ćemo pisati, a koji se pokušava potisnuti.

Samoproglašen doktor

O Anti Pavloviću se zna uglavnom iz njegovih govora, dok oni koji su svjedočili njegovom radu i djelu odbijaju da govore zbog sramote. Predstavio se javnosti u Zagrebu kada je hrpu lijekovao gazio nogama u centru grada. Bos i pred kamerama. Tvrdio je da su doktori ”ubice u mantilu” i da je on posebna vrsta doktora koji je došao da izliječi bolesno hrvatsko društvo.

Prije nego nastavimo priču o Pavloviću, vrijedi reći nešto više o disciplini  kojom se bavio. U članku Kiropraktika: Kritička procjena objavljenom u Nacionalnoj biblioteci medicine SAD, kaže se da je kiropraktika ukorijenjena u mističnim konceptima. Temeljni koncept ove discipline ne zasniva se na čvrstoj nauci. S mogućim izuzetkom bolova u leđima, kiropraktička manipulacija kičmom nije se pokazala učinkovitom za bilo koje zdravstveno stanje. Manipulacija je povezana s čestim blagim nuspojavama i ozbiljnim komplikacijama. Njena terapeutska vrijednost nije dokazana van granica razumne sumnje.

Baratao je latinskim nazivima iz anatomije. Diplomu kojom se hvalio nikada nije imao. Kajropraktiračrski fakultet Palmer u Americi nikada nije završio. Tek ponegdje se moglo čuti da je bio student, ali da nikada nije stekao diplomu. U vremenu 90-ih malo ko je imao priliku da to provjeri. Nešto je naučio, prema svemu viđenom, znao je ”kvrcnuti” kada pomjera određene dijelove tijela. Na račun tog zvuka skupljao je sljedbenike i novac.

Zanimanje u povoju, doktor kiropraktičar, interpretirao je teoriju da tijelo liječi samo sebe. Za šta bi onda ikome bio potreban doktor, ako tijelo liječi samo sebe? Pa da pomogne u tom procesu tijela. On je to radio namiještanjem kičme i drugih dijelova tijela i ubrzavao proces samoizliječenja, barem je tako tvrdio.

Ne može mu se spočitati da je bio samo lud, bio je i genije. Ipak je napravio mnogo toga kao genije, ali je ludak u njemu pobijedio svaku normalnost. Znao je manipulisati ljudima, koristiti medije, znao je gdje treba da ustane, a gdje da sjedne. Maltretirao je nemoćne i bolesne, najviše je volio Hrvate iz dijaspore.

Taj isti Pavlović je vrlo brzo putem medijskih dobara okupio hiljade pristalica koji su u redovima čekali njegovo čudesno ”centriranje”. Tvrdio je da liječi skoro sve, a za neizliječivo optuživao način života. Pojavljivao se u andergraund sceni, emisijama u noćnim terminima, pripremao performanse, hiljade ljudi vodio za sobom i čitavu hrvatsku javnost natjerao da mu pruže centralne termin u vijestima.

Slikovito bi njegovu filozofiju opisao odgovor na pitanje novinara Denisa Latina kada je pustio prilog u kojem se stariji ljudi, mladi, djeca i bebe kupaju u januaru u hladnom moru. ”Za šta je to dobro”, upitao je Latin, a Pavlović je kratko odgovorio ”Ko kaže da je dobro”?


Upravo ovaj nadmeni odgovor koji je pojednostavio riječima ”ima da rade šta im kažem”, hemijsko je svojstvo svakog vođe sekte. Pod uticajem indijskih religija konvertovanih u katolicizam, tražio je više od dogme. Sve ovo bilo je previše za katoličko hrvatsko društvo.

Hiljade sljedbenika

Ako nije naučio ništa o medicini, naučio je o marketingu u Americi. Vrlo brzo prikupio je hiljade sljedbenika, prodavao kasete o svom životu i djelu i polako stvarao javnost za sebe. Snimci koje je objavljivao pokazivali su brojne sljedbenike koji čekaju magično centriranje. Odbijao je da liječi Srbe i druge nacije, osim onih koji su plaćali.

Alternativni doktor predstavio se sa stotinama ljudi koji stoje u redovima, bosi ulaze u njegove ordinacije i čekaju tretman. Vrlo brzo otvorio je ”Antin hram zdravlja”. U to vrijeme kućicu nadomak Zagreba koja je pred kraj njegovog života počela da važi za luksuzno zdanje. Upravo zbog svega ovoga teško je odrediti da li je Pavlović bio samo lud ili ludo genijalan. Svoje tretmane naplaćivao je tek kada bi ”pacijente” uključio u svoju zajednicu.

Nakon ”centriranja” i pred kamerama licitirao je hiljadama njemačkih maraka za podršku njegovom radu. Mahom radnici u inostranstvu plaćali su Pavloviću enormne cifre za njegove tretmane. Problem je bio što tretmani i nisu pomagali, ali je on proces ”liječenja” zaokruživao dugoročnom saradnjom. Oni koji nisu mogli da plate, služili su Pavloviću za druge stvari. Ono što je dokumentovano na snimcima kaže da je Pavlović svoje ”pacijente” kako on tvrdi, a sljedbenike u stvarnosti, koristio za sticanje materijalnih dobara.

Kuću nadomak Zagreba je dobio na poklon, pacijenti iz raznih zanimanja uklopili su se u njegovu sliku stvarnosti. Mesari su donosili besplatno meso, zidari zidali, konobari usluživali, muzikanti svirali. Sve za džaba. Šta je bilo sa ženama niko ne želi da govori, ali iz brojnih snimaka zaključuje se da su trpile svojevrsnu seksualnu torturu.

Liječenje i rezultati

Slikovit razgovor pred kamerama sa jednim od brojnih pacijenata najprostije ilustruje Pavlovićevo liječenje i sposobnosti. Snimak je uvršten u film ”Dr Ante Pavlović - Rad i život”. Sve se odigrava u dvorištu prethodno pomenutog imanja, prisutno je stotinu sljedbenika koji su počašćeni takođe ranije pomenutim pečenjem i savjetima.

Čovjek hramljući ulazi u kadar i pokazuje otečene noge. Pavlović ga na čitavoj livadi pokazuje svima, a najviše kamerama. Uslijedio je razgovor sa čovjekom koji radi u Austriji.

Pavlović: Ti bi htio da ti ja to popravim? Ti si rekao pet tisuća? Ja ću za tebe šta god treba. (Polegao je čovjeka na zemlju i namjestio mu zglob.) Osjetiš li strujanje, toplotu? Osjetiš? Možda 10 tisuća? Ja bih od njega sada mogao izvući 100 tisuća, on je dobar čovjek, zahvalan.

Nakon ovoga čovjek je objasnio sa kakvim problemima je stigao kod Pavlovića.

Imao je tumor na mozgu koji je operisao, nakon čega je tumor nastavio da raste. Poslije je trebao na još jednu rizičnu operaciju što je odbio, pa je došao kod Pavlovića. Nakon nekoliko centriranja počeo je da se osjeća bolje. Uslijedio je aplauz. Onda je neimenovani gospodin rekao da ima zakazan pregled glave gdje će vidjeti veličinu tumora, ali tu je uslijedio brz odgovor doktora. Pavlović: ”To ćeš ti u dogovoru sa mnom. Tebi je važno da se ti dobro osjećaš, a ne da te oni ponovo zrače. Ti se dobro osjećaš, možda nije sve nestalo pa će oni tebe prepasti. Ti ćeš sačekati da se ti i ja dogovorimo kad ćeš ti ići, a ne kad oni hoće.”


Ovaj gospodin se više nikada nije pojavio ni u jednom snimku.

Promocija liječenja ubjeđivanjem nastavljena je u satima video snimaka, kao i gostovanjima u emisijama. Tokom gostovanja u emisiji Latinica, prisutni psihijatar je uputio opasku da Pavlović liječi sugestijom i da je sve na psihičkoj bazi. Ljut zbog toga Pavlović je pozvao plejadu izliječenih pacijenata. Među njima je bila i žena kojoj je Pavlović popravio sluh i vid. Baš simbolično, nije čula pitanja voditelja emisije.

Zar su svi sa snimaka tvrdili da Pavlović uspješno liječi? Nisu, a evo i kako su prolazili.


Među okupljenima u većoj prostoriji stajala je žena  sa djetetom u naručju kojoj je pružena prilika da govori o rezultatima. Rekla je sljedeće:

- Ja nisam protiv snimanja da sam vidjela rezultat ili efekat na dijete. Ali nisam vidjela i nemam šta reći.

Pavlović počinje da galami: U redu nema problema, nisi moj pacijent od danas! Pričala si svima da si vidjela! Jeste li vi čuli da je pričala kako se vidi napredak?!

- Ne! Nikada nisam rekla i nema pacijenta koji može reći da sam rekla da je djetetu bolje! Šest godina tražim pomoć za dijete, da ste pomogli rekla bih.

- U redu, nije bolje? Nisam pomogao?! Ni tebi nisam pomogao? Nisi vidjela promjene na svom tijelu? To što ti ne znaš koje promjene dijete ima, uzimao sam te preko reda da ne čekaš. Što se mene tiče slobodna si, ne moraš više dolaziti. Ne bi imala ništa reći pozitivno?! Slobodna si, nemaš šta pričati!

Tu je Pavlović poprilično poludio. Počeo je da galami, prijeti, nakon čega je održao i monolog:

”Bili smo u Osijeku na fakultetu i imali predavanja. Profesor me zamolio da moje knjige budu udžbenici studentima. Pitao koliko bi koštalo. Udžbenik na fakultetu! Oduševljenje! I da ja gradim ovo na lažima? Nikada. Ako nekome treba više vremena, nekome manje, nisam vam ja kriv. Treba da budete srećni i zahvalni, svaki dan se Bogu moliti što sam ja ovdje uopšte i došao! Vi sada mene zajebavate”.

U želji da se što jednostavnije objasni pojava zvana Ante Pavlović, ova dva primjera bi mogla ilustrovati šta je značilo u njegovim redovima reći da liječenje ne pomaže i kako je liječenje zapravo izgledalo.

Seksualne frustracije

Frojd bi imao mnogo posla da je doživio Pavlovićevu eru. Izlivi seksualnosti, nejasno usmjereni, stvarali su ogromnu neprijatnost prisutnima. Svima osim Pavloviću. Još u ranim radovima ponegdje je govorio o svom boravku u katoličkim samostanima. Kako je tamo završio nikada nije precizirano. Osim zamjerki određenim sveštenicima koje nećemo imenovati, Pavlović je u više navrata prepričavao kako ga je rođeni brat htio silovati na livadi.

Čak i u ranim snimcima kojima se predstavljao javnosti. Pavlović je javno pred okupljenima, za svoje pacijente primao žene koje nisu istinske katolkinje, ali znaju davati oralni seks. U brojnim snimcima koje je objavljivao često se mogu naći razgovori upravo na tu tematiku. Od razgovora sa maloljetnim licima o polnom odnosu, do nepristojnih prijedloga ženama, pa sve do latentnih komentara upućenih muškarcima.

U filmu koji je snimio ”Moj način života” vide se brojni uznemirujući sadržaji. Nakon što je pred okupljenima masturbirao psima, Pavlović je nastavio o svojoj filozofiji.

”Ko razumije razumije. Zato oni mene vole. Ja hoću da me vole i da me čuvaju. Seksualni užitak je jedan od najvećih užitaka. To će malo ko razumjeti. Zato smo rekli da od sada nećemo primiti nijednu ženu koja k**ac ne puši. Dosta mi je više baba koje to ne žele, a toliko djevojaka to voli. Uvijek kažem, prije centriranja samo se dobro pr**ni, pa ćeš vidjeti kako će centriranje biti dobro”.

Poslije toga je prisutne postrojio i dozvoljavao im ulaz u prostorije gdje će održati seansu pod određenim uslovima. Prvo je tražio da se čitaju molitve Oče naš i Bogorodica. Ko nije znao, slao ga je kući. Kada je dolazio do mlađih žena koje nisu znale molitve, pitao ih je otvoreno da li vole oralni seks. Ako bi potvrdno odgovorile, dozvoljavao im je da ostanu.


Ali nisu jedino žene bile žrtve njegove neusmjerene seksualne frustracije. U brojnim klipovima koje je Pavlović sam snimao i objavljivao postoje scene u kojima Pavlović maloljetnicima predlaže da se skidaju zajedno goli, ispituje o seksualnim iskustvima i podsjeća na svoj odnos sa bratom.

Pavlović i nasilje

Čak i ponosno, Pavlović se hvalio pred svojim sljedbenicima i sagovornicima na televiziji kako mlati svoje pacijente. Tukao ih je pred kamerama, ali je birao žrtve. Njegovo nasilje su trpjeli nejaki. Iako su snimci nasilja bili dostupni godinama, tek je 2014. godine bio osuđen za prebijanje maloljetnog djeteta koje je odbilo da mu pokaže polni organ. Da stvar bude šokantnija, osuđeni su i roditelji koji su bili prisutni u prostoriji.

 Na sve ovo, još šokantnije je to što je pravosuđe reagovalo tek nakon prijave gledaoca snimka, a ne roditelj. Pavlović je video uradak objavio na društvenim mrežama i dostupan je i dan danas. Ovaj snimak zlostavljanja maloljetnog djeteta nećemo podijeliti sa vama. Podijelićemo druge koji se i dalje nalaze na društvenim mrežama. Prebijanje mladića, komšija, staraca, ko god je bio slabiji od Pavlovića. Čak je iskoristio priliku i da u emisiji noćnog programa udari voditelja Željka Malnara.


Na predavanja o njegovom zdravom životu dolazio je u poderanoj majici bez rukava. To je predstavljao kao trofej. Tokom jednog od predavanja ušao je u sukob sa prisutnim muškarcem kojeg je pretukao. Majicom i stavom unosio je strah u kosti svojim sljedbenicima koji nisu tako lako mogli napustiti njegovo liječenje.

Prebijao je starce koji se nisu u potpunosti podvrgnuli njegovom načinu života ili ga barem platili uslugama i mogućnostima. Kasnije je prebijao i njihovu djecu, barem koju je mogao. O svemu je javno govorio. Ipak, znao je koga može, a koga ne.


Dok je teško bolestan hodao sa štakom imao je svoj žrtve. Naravno i tada su to bili daleko bolesniji od njega. Tako je do pred smrt imao roba Ivana za kojeg se kako kaže brinuo. Tukao je i njega pred kamerama, tjerao ga da se skida, a mještani su pred televizijskim ekipama i policijom svjedočili kakvu je torturu prolazio pomenuti Ivan.

Nakon godina iživljavanja nad svima prisutnima, ekipa emisije Provjereno snimila je njegovo ophođene prema izvjesnom Ivanu. Završio je u zatvoru, ali je opet vrlo brzo izašao iz njega. To je bio i posljednji dokumentovan sadržaj njegovog iživljavanja. Teško bolestan preminuo je ubrzo nakon toga.

Zatvor i nasljeđe

Institucije su reagovalo, ali nedovoljno često i efikasno. Tek sporadično su se pojavljivali izvještaji da je kontroverzni doktor iza rešetaka. Dopirale su i priče o njegovom ponašanju u Remetincu. Sve je to u konačnici bilo neefikasno. Pavlović bi poslije zatvora izlazio još luđi. Hapšen je zbog prebijanja, zlostavljanja, zanemarivanja životinja, prijetnji, uništavanja tuđe imovina i tako dalje... Kakva je enigma Pavlović svjedoči i snimak njegove izjave u Tužilaštvu. Tada se pred organima gonjenja našao zbog prijetnji pištoljem, a na saslušanje je donio dva pištolja koje je pokazao tužiocu.


Navodno je uhapšen i u godinama kada je bio najpopularniji, ali je vrlo brzo napuštao zatvor. Poslije toga regularno je nastavljao sa svojim aktivnostima. Svoju popularizaciju dobio je pojavom društvenih mreža kada postaje zanimljiv mlađim naraštajima. Ipak, njih nije mogao iskoristiti do te mjere, ali je nalazio načine.

Tvrdio je da je obučavao pripadnike specijalne vojske ili MUP-a Hrvatske ATJ Lučko. Nosio je njihove majice, koristio ambleme, marširao u uniformi. Tek su se po interesovanju novinara emisije Provjereno oglasiliveterani te jedinice koji su tvrdili da je Pavlović došao u jedinicu i vrlobrzo iz nje izbačen. Zašto? Zato što je bio lud. Na obilježavanjima godišnjica ove jedinice stajao je izvan ograde jer mu nije bio dozvoljen ulaz. Ipak, na snimcima koje je pravio vidjeli su se pojedini visoki funkcioneri koji mu prilaze, daju novac ili ga samo pozdravljaju. Pavlović je tada vješto spuštao kameru zbog čega se ne može utvrditi s kim razgovara. Pored toga, iznosili su mu i hranu koja je posluživana na tim obilježavanjima. Koliko je bio poražen i gladan ilustruje situacija kada mu ispada komad mesa na pod koji počinje da jede njegov pas. Pavlović je pritrčao i oteo psu komad, a vratio kost kad je svo meso oglođao s nje.

Počasnom paljbom ispraćen je sa ovog svijeta. Ni na to pitanje nije bilo odgovora. Kome je Pavlović ostao dužan i ko od visokih zvaničnika u Hrvatskoj smatra da je on zaslužan građanin?

Pratite nas i putem Vibera