Akcija je uslijedila zbog pogibije "redarstvenika" Josipa Jovića, koji je proglašen "prvom žrtvom domovinskog rata" iako je tadašnji ministar policije Josip Boljkovac u svojoj knjizi "Istina mora izaći van" zapisao da je obdukcija pokazala da je pogođen metkom iz takozvane "pumparice" - jurišne američke automatske puške uvezene iz Singapura, kakve je imala hrvatska policija.

Poslije ove akcije, hrvatska policija je na Plitvicama formirala policijsku stanicu koja se održala do kraja avgusta 1991. godine, kada je zbog nemogućnosti funkcionisanja zbog kontrole JNA i rasformirana.

Kontrolu nad Nacionalnim parkom "Plitvička jezera" preuzele su krajiške vlasti i zadržale je sve do avgusta 1995. godine.

Akcija hrvatske vojske 31. marta uslijedila je u namjeri uvođenja "ustavno-pravnog poretka Hrvatske na području Plitvica".

Ona je sprovedena nakon što su krajiški Srbi krajem februara donijeli "Rezoluciju o razdruživanju od Hrvatske", koja je prethodno donijela odluku da na njenoj teritoriji ne važe savezni zakoni.

U kontekstu takvog stanja, Srbi su 25. marta 1991. godine organizovali "miting istine" na Plitvicama, na kojem se zahtijevalo da Plitvička jezera ostanu u sklopu Srpske autonomne oblasti Krajine, što je i realizovano, a na ulazima u nacionalni park na jarbolima bile su srpske i jugoslovenske zastave koje su 31. marta hrvatski specijalci trijumfalno pokidali, uništavajući sve što je srpsko.

Plitvički događaj se, prema mnogim izvorima, uzima kao početak rata u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog vijeka.

Toga dana, pravoslavni vjernici su slavili Cvijeti, a katolici Uskrs, zbog čega su mediji ovaj događaj i nazvali "krvavi Uskrs".