Košarkaška reprezentacija Srbije vratila se sa Olimpijskih igara u Parizu sa bronzom oko vrata, a nakon nezaboravnog slavlja uoči dodjele medalja uslijedio je povratak u Beograd. Reprezentativci su doputovali u nedjelju oko podneva, međutim nisu bili pretjerano raspoloženi da pričaju o slavlju.
Prije svih, selektor Svetislav Pešić nije želio da se daje tome na značaju i u pravu je. Ostavili su daleko veći trag igrajući košarku o kojoj se priča poslije Olimpijskih igara, bespoštedno se boreći za Srbiju u prethodnih više od mjesec dana, tako da nije želio da se previše govori o anegdotama sa postolja. Zato ga je i iznerviralo prvo novinarsko pitanje koje se odnosilo upravo na slavlje sa kog su snimci preplavili društvene mreže.
Kada je čuo pitanje, Pešić je samo zakolutao očima i njegova iskrena reakcija je ubrzo postala novi hit na internetu. Sve je dodatno začinio i smijeh Bogdanovića i Dobrića koji su sjedili kraj njega, valjda i sami svjesni da je bilo priča koje treba da ostanu samo između igrača, pa se nadao da će ih Pešić "zaštiti".
I jeste, selektor je rekao da je kratko bio na slavlju, a potom je okrenuo priču na drugu temu: "Ako je to najvažnije pitanje, da mi idemo", poručio je Pešić i potom krenuo da priča o samom nastupu košarkaša Srbije u Parizu.
"Hvala svima na podršci, posebno našim navijačima koji su nam dali podršku, to nas raduje, od ljudi koji stvarno poznaju košarku i na kraju ne samo da žive od košarke nego žive za košarku. Veliko je zadovoljstvo. Želim da se isto zahvalim javno igračima, Bogdanu kao kapitenu ekipe. Nema velikog rezultata, bez zajedničkog puta do tog rezultata. Taj cilj, taj put nije uvijek bio lagan za velike stvari je potrebno mnogo odricanja. Ima puno prepreka na putu do cilja. Еkipa je napravila, ne atmosferu, nego o zajedničkom putu do cilja. Еkipa koja je generacija, tu su igrači iz sličnih generacija. Slučajnosti u vrhunskom sportu nema. To su igrači koji su zajedno prošli sve te selekcije i Bogdanom koji je malo stariji i mlađima poput Petruševa i Jovića", rekao je selektor "orlova", pa dodao:
"Srećan sam što sam radio sa tim momcima, napravili su balans između sebe, nije se znalo ko kosi, ko vodu nosi, svi su djelovali od samog početka, pa do kraja zajedno. Teško je izdržati. Ne vjerujem da pričamo o individualnom talentu, nego o mentalnom sklopu, izdržljivosti prije svega. Te tri utakmice u Parizu, nikada se neće to ponoviti. Sam turnir je bio izazovan, težak. I organizaciono i izazovan".
