Napadi pasa u Banjaluci postali su sve učestaliji. Da stvar bude još gora u pitanju su vlasnički psi. Posljednji slučaj desio se u Boriku.
Bezazlena šetnja za Stojanovu suprugu postala je noćna mora. Vlasnički pas odgrizao joj je komad mišića na nozi.
Tragičnije posljedice spriječili su slučajni prolaznici. Iz najbolje namjere da pomogne, završila je na UKC-u Srpske. Staford koji ju je napao, bio je pušten, bez povodca i korpe.
"Kretala se ispred Titanika u Boriku pješačkom stazom i krenula je da pređe preko pješačkog. U tom trenutku bio je pušten pas Staford bez povodca i brnjice i vlasnica je dozivala psa da ga sveže, međutim pas je nije slušao kretao se za mojom suprugom", rekao je suprug Stojan Novaković te dodao:
"Vlasnica je zamolila moju suprugu da uhvati psa. Supruga se zaustavila na pješačkom prelazu da pas ne ide za njom jer i sami imamo psa zna kako pas reaguje da ga auto ne bi udarilo. Pas je prišao supruzi, ponjuškao je, udaljio se metar od nje i vlasnica je prišla psu. Vjerovatno je prišla sa nekom dozom straha, boji se tog psa i kako mu je ona prišla pas se automatski okrenuo i napao moju suprugu. Skočio joj na glavu, ona kaže da je instiktivno postavila ruke, ogrebao je po licu. Kada se spustio na noge, šape, ugrizao je za butni mišić. Tu su se našla četiri momka koja su pokušavala da odvoje psa, međutim jak je bio stisak i ugriz i nisu a uspjeli odvojiti dok nije odgzirao taj komad mišića".
Pozvana je i policija. Napisana je krivična prijava. Poslije nesrećnog slučaja Stojan je krenuo da traži odgovornost. Prva stanica bila je policija, zatim se obratio i komunalnoj.
Rekli su mu da su od njega prvi put čuli za slučaj. Odatle su ga uputili na veterinarsku inspekciju u Gradskoj upravi. Stojana boli upravo nebriga nadležnih. Pita šta još treba da se desi pa da neko reaguje.
"Otišao sam u veterinarsku inspekciju oni kažu da su uzeli izjavu od vlasnice psa. Tu se navodi da se pas otrgao i da je jeo kost i da je moja supruga pokušala da otme psu kost. Mislim šta će joj kost neće grah kuvati", rekao je Stojan.
Stojan kaže da je pitao inspektora veterinarskog za prethodne slučajeve napada tog psa.
"Javio mi se jedan gospodin kojeg je u maju prošle godine isti pas u parku za pse kod Delte ugrizao za ruku. Staford je napao Haskija, on je pokušao da odbrani svog psa pa je dobio ugrize po ruci. Prije par mjeseci taj isti pas od istog vlasnika na Starčevici je djetetu u ulazu otkinuo dobar dio uha. Ja kad sam to inspektoru rekao on kaže da to uopšte ne zna i da prvi put čuje od mene, ja sam njemu priložio dokaze", kaže Stojan.
Novkovići su uzeli advokata. Stojanova supruga je izašla iz bolnice. Ima velika oštećenja ali i traume.
"Nije mogla spavati, plače dok joj nije uključena terapija. Išla je kod psihologa i kod psihijatra. Uključena joj je terapija za spavanje i smirenje", rekao je Stojan.
Ko je u sistemu najogovorniji? Pitanje koje se iznova ponavlja. Odgovor isti, vlasnik.
Veliki problem je kažu iz "Kerbera" to što se danas mnogi odlučuju da imaju pse, a uopšte nisu upućeni o kakvim je rasama riječ i šta u stvari kupuju.
"Neogovorno vlasništvo, najveći problem stvaraju neodgovorni vlasnici, a zbog neodgovornih najviše ispaštaju odgovorni vlasnici sve se na njima slomi. U gradu ima jako puno neogovornih vlasnika koji kvare sliku o svemu što se tiče pasa", rekao je Goran Milojević iz Udružena "Kerber" Banjaluka.
Milojević kaže da je problem kod nas 20 godina unazad kako je koja rasa popularna tako je ljudi nabavljaju pa onda nakon dvije-tri godine imamo takvih puno pasa na ulici.
"Ne možemo mi očekivati od psa koji je 23 sata u boksu kada ga puste tih sat pas dobije psihičke probleme kao i čovjek od zatvorenog prostora, uslova života i naravno da će se dešavati incidenti. Mnogi vlasnici nisu upućeni o nekim rasama pasa tako da imamo ove probleme kao što imamo sad", kaže Milojević.
Da do ovakvih slučajeva ne bi dolazilo, jedna od bitnih karika u sistemu je "Policija za pse". Ili bi bar trebala biti. Banjaluka je ima od prošle godine. Oni su kažu, svakodnevno na terenu. Pored redovnih obavljaju i kontrole po prijavi građana. U ovoj godini imali su 104 prijave za pse koji nisu imali nadzor. Dok su za prvih pet mjeseci napisali 20 prekršajnih naloga za vlasnike koji nisu poštovali propise za držanje psa. Kazne su u tom slučaju 100 maraka.
"U ovoj godini smo imali 104 prijave za puštanje psa bez nadzora. S tim da treba reći da u momentu kontrole nekad ne utvrdimo isto. Možda bih skrenuo pažnju građanima da ukoliko primijete da neko vodi psa koji je potencijalno opasne rase to su bul rase, stafordi, pitbulovi kao i one sve velike rase da prijave taj slučaj jer mi smo tu na terenu svakodnevno i izlazimo na lice mjesta", rekao je Goran Kostić iz Odjeljenja komunalne policije.
Iako se kažu u gradskoj vetrinarskoj inspekciji kazne kreću od 100 do 300 maraka one su u ovakvim slučajevima veoma niske. Vlasnici ih skoro i ne osjete. Ipak, najgora kazna za vlasnika jeste eutanazija, koju inspektor može zatražiti ukoliko pas ponovo nekoga napadne.
Koliko je bilo napada pasa u Republici Srpskoj i iz MUP-a nisu odgovorili. Kada je riječ o PU Doboj kažu da kazne da mogu ići i do 900 maraka. Vlasnici pse obično ne izvode po propisima. Primjetno je da i kada imaju korpe, one se kažu obično nalaze u džepu. Zato u Doboju intenzivno rade na sankcionisanju i kažnjavanju neodgovornih vlasnika.
"Problematika držanja i vođenja pasa je regulisana zakoom o javnom redu i miru, član 30 stav 2 zakona koji kaže: Ko bez povodca i zaštitne korpe na njušci drži ili vodi opasnog psa na javnim povrđinama kazniće se novčanom kaznom od 300 do 900 maraka", rekao je Jovica Žigić, nečelnik sektora policije PU Doboj.
Napad vlasničkog psa desio se nedavno i u Tesliću. U ovom slučaju postojala je namjera vlasnika da psa pusti na djevojku. Razlog-neuzvraćena ljubav.
I kod ovog problema važno je da svaka karika u lancu funkcioniše i odradi svoj dio posla. Kada se napad desi, obavještava se policija a zatim veterinarska inspekcija. Pas koji je nekoga ujeo odmah ide u karantin u kojem veterinar vrši njegovo promatranje.
Pored represivnih, bitne su i preventivne mjere. Jedna od njih svakako je edukacija. Primjetno je i da rase poput pit bitbulova ili staforda vode uglavnom mladi koji nisu svjesni kakve su to rase.
Ovo nije problem od juče, on se vuče unazad godinama. Broj vlasničkih pasa povećava se iz dana u dan. Zakon i propisi ne vrijede kada se u većini slučajeva ne sprovode i ne poštuju.
Ne treba zaboraviti da pas reaguje na svog vlasnika. Ono što njegov vlasnik osjeća osjetiće i on. A često je i njegovo ogledalo. Zato su svijest i odgovornost dvije stvari koje je potrebno probuditi kako kod onih koji se odluče da psa nabave za ljubimca tako i kod cjelokupnog društva.
