Policijska uprava Banjaluka i Uprava za borbu protiv terorizma uspostavile su operativni nadzor nad Gačićem, onog momenta kad je kročio na teritoriju Republike Srpske, odnosno odmah po njegovom izlasku iz zatvora. Uvid u njegovo kretanje imali su od kraja jula 2017. do maja 2018. godine, jer je Gačić tada prodao kuću u Banjaluci i napustio Republiku Srpsku. 

MUP je zatim preko Operativne grupe za borbu protiv terorizma obavijestio sve bezbjednosne agencije u BiH o Gačićevom kretanju, kao i o tome da se radi o izuzetno opasnoj osobi. Na njega je upozoravao i direktor Kazneno-popravnog zavoda u Bihaću. Edham Veladžić je, 20 dana prije nego što će Gačić izaći iz zatvora, slao dopise na sedam adresa. Za ATV kaže da je imao obavezu da sve nadležne institucije obavijesti da je Edin Gačić opasan, i da sumnja da bi mogao ponoviti krivično djelo. U Bihaću, kaže, nije pravio probleme. 

"Ono što je boravio kod nas, nepunih pet mjeseci, mi zaista nismo imali nikakvih problema, nije napravio nikakav prekršaj. Nismo imali nikakvu sankciju prema njemu, nismo morali da je imamo. Mi, shodno onome što je u dosijeu, imali smo pojačan tretmanski rad u smislu razgovora s njim, i nalog neuropsihijatra koji ordinira sa takvim ljudima, koga je KZP angažovao. Po potrebi, mi ako treba dalje, a na preporuku tog neuropsihijatra, mi šaljemo takve osobe i na dalje liječenje. Mi nismo imali takvu inicijativu i preporuku. On se kod nas ponašao, da ne kažem, normalno, ali se vidjelo na njemu da nije normalna ličnost, da ima devijacije, on nije imao kontakt sa drugima, da je bio onako samotnjak", kaže Edham Veladžić, direktor KPZ Bihać.

U čitav slučaj bio je upućen i banjalučki Centar za socijalni rad, koji je, kao i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske i nekoliko institucija u Federaciji BiH, od direktora zatvora u Bihaću dobio dopis da Gačić završava izdržavanje kazne od 19 godina i 11 mjeseci, i da se radi o paranoidnom šizofreniku i vjerskom fanatiku koji je bio član odreda El Mudžahid.

Centar je, dan nakon što je stigao dopis, formirao stručni tim i obratio se psihijatrijskoj klinici u Banjaluci, iz koje im je stigao odgovor da ne rade sa osobama poput Gačića, i da njemu jedino može pomoći Zavod za forenzičku psihijatriju u Sokocu. Poslije sastanaka sa ministarstvima pravde, zdravlja i socijalne zaštite, inicirana je procedura za  liječenje u Sokocu. Ipak, tamo nije stigao.

"Budući da je tada Gačić još bio na izdržavanju kazne, u korespondenciji sa Federalnim ministarstvom pravde smo dobili odgovor da je upućivanje na liječenje u Sokolac, isključivo u nadležnosti sudova. To znači tek nakon počinjenog novog krivičnog djela. Nakon svega što je preduzeto, evidentna je bila činjenica da se bez "novog događaja" neće nastaviti njegovo liječenje, iako je to bilo nužno i prijeko potrebno", poručili su iz Sokoca.

Liječenje je odbijao i sam Gaćić, a službenicima Centra za socijalni rad izjavljivao je da se osjeća fizički i mentalno zdravim. Centar je, radeći po zakonu, morao da mu pomaže i to, kako navode, razgovorima, jednokratnom novčanom pomoći, a u jednoj nevladinoj organizaciji čak je i volontirao tri mjeseca. 

Na Fejsbuku ima dva profila sa svojim fotografijama. Na jednom od njih koristi muslimansko ime, a napisao je i da je zaposlen kao terorista. Prvo ubistvo počinio je 1998. godine, usmrtivši saborca iz rata, za šta je prvobitno osuđen na 14 godina zatvora i obavezno psihijatrijsko liječenje. Četiri godine kasnije ubio je svoju majku, a za oba zločina izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina. Odslužio ju je do kraja, prvo u Zenici a zatim u Bihaću, a, kako saznajemo, za to vrijeme nije imao nijednu posjetu. Godinu i po po izlasku iz zatvora, nastavio je sa zločinima.