U nastavku suđenja desetorici optuženih za zločine nad srpskim civilima u Orašju 1992. i 1993. godine, svjedok Tužilaštva BiH Sretko Dragojlović rekao je da ga je u školi u Donjoj Mahali, osim Pere Vincetića, tukao i optuženi Mato Živković.
Dagojlović je u Sudu BiH rekao da su Srbi iz Novog Grada prevarom zatvoreni u osnovnu školu i preduzeće "Strolit" u Odžaku, nakon što su sa pripadnicima HVO-a koji su ih držali u okruženju, dogovorili da će predati oružje i otići sa tog područja.
"U `Strolitu` je u tri prostorije bilo zatvoreno 120 Srba. Odatle smo prebačeni u osnovnu školu, iz koje sam odveden u Bosanski Brod gdje sam bio dva mjeseca, do 6. ili 7. oktobra 1992. godine. Nakon toga protjerani smo u Slavonski Brod gdje smo u jednoj kafani prenoćili i narednog dana skelom odvedeni u osnovnu školu u Donju Mahalu. Odmah po dolasku na ulazu u školu smo bili pretučeni", ispričao je Dragojlović.
Prema njegovim riječima, vojna policija ih je tukla rukama, nogama i palicama, a tokom noći bilo je i pojedinačnih maltretiranja, što su uglavnom činili Pera Vincetić, te Anto i Mato Živković.
"Mene je tri, četiri puta tukao Mato. Šutao me nogama, udarao palicama i šamarao. Sve je zavisilo od njegove volje, a ja sam se osjećao kao nula od čovjeka. Nisam lično vidio da je Anto nekoga udarao", rekao je Dragojlović.
On je dodao da su ujutro, tokom postrojavanja, ponovo bili prebijani dodajući da ne zna ko je to činio jer, kako je kazao, to nisu smjeli gledati.
Dragojlović je naveo da je zatvorene Srbe starije od 40 godina vojna policija prebacila u sportsku salu škole u Orašju, odakle su svakodnevo išli na kopanje rovova i tranšea.
"Vojna policija nas je dizala i odvodila na radove gdje se pucalo. U decembru 1992. tokom kopanja tranšea za tenkove u Vidovicama, vidio sam da je od granate poginuo Vid Pavić, a njegov brat Čedo ranjen", naveo je Dragojlović.
Nakon mjesec dana provedenih u Orašju Dragojlović je rekao da je ponovo vraćen u Donju Mahalu, jer im je tamo nedostajalo ljudi za kopanje tranšea za tenkove, dodajući da je u tom periodu ranjen u dva navrata.
Svjedok Tužilaštva Goja Gajić rekla je da je njen suprug Maksim sa kojim je živjela u Lončarima, nestao 2. maja 1992. godine zajedno sa Jovanom Stevanovićem i Senahidom Đuđićem.
"Javili su mi da su zarobljeni u Donjoj Mahali, a Jovo Stevanović, koji je bio zarobljen sa mojim mužem, kasnije mi je rekao da mu je Zoran Kalinić iz Slavonske Požege zabio nož u vrat i ubio ga", navela je Gajićeva.
Tokom unakrsnog ispitivanja odbrana optuženih, Gajićeva je potvrdila da je njen suprug bio pripadnik Vojske Republike Srpske, da je bio na liniji razgraničenja sa hrvatskom vojskom, te da nije čula da joj je suprug zatečen u pljački hrvatskih kuća u Vidovicama zbog čega je priveden.
Treći svjedok Tužilaštva BiH, Radenko Stojnić rekao je da je od Aleksandra Božića čuo da je njegov brat Ranko ubijen u logoru u Donjoj Mahali.
"Moj brat je sredinom aprila 1992. godine krenuo prema Zagrebu gdje je radio, a Aleksandar, koji je bio u logoru s mojim bratom, rekao mi je da je u Županji istjeran iz autobusa i odveden u logor. Rekao mi je da je tamo mučen i prebijan, a da su to činili izvjesnin Dama, Luna, Amazonka, Pera Vincetić, a da ga je ubio Mato Živković", rekao je Stojnić.
On je dodao da mu je Aleksandar rekao da je Ranko ubijen kako ga ne bi vidio Međunarodni crveni krst koji je sutradan trebao da dođe.
"NJegovi posmrtni ostaci pronađeni su između dva spomenika u pravoslavnom groblju u Donjoj Mahali", naveo je Stojnić.
Za zločine u Orašju optuženi su general Hrvatskog vijeća odbrane Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.
Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. avgust.
