Đurđic je slava ili preslava mnogih porodica i mjesta, a smatra se esnafskom slavom obućara i krojača.

Svetog Georgija odnosno Đorđa crkva pominje kao velikomučenika i borca za hrišćanstvo. Odbio je poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, izjavivši da se ne plaši da umre za svoju vjeru, pa je pogubljen 303. godine.

Propovijedao je novozavetnu vjeru i čak je carevu ženu Aleksandru uspio da preobrati u hrišćanstvo. Oboje su osuđeni na smrt odsjecanjem glave, a predanje kaže da je carica preminula prije izvršenja carske naredbe.

Na ovaj dan praznuje se prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u grad Lidu palestinsku, po ličnoj želji svetitelja. U vrijeme cara Konstantina, pobožni hrišćani sazidali su prelijep hram posvećen Svetom Đorđu u Lidi, gdje su položene mošti svetitelja.

U našem narodu svetac se slavi dva puta godišnje. U bogoslužbenom kalendaru samo je Đurđevdan obilježen crvenim slovom, dok Đurđic ne spada u zapovjedne praznike.

Po nepisanom pravilu, oni koji slave današnji Đurđic, za slavsku ikonu uzimaju onu na kojoj svetac stoji, sa mačem ili kopljem u desnoj ruci. Oni koji slave Đurđevdan, 6. maja, za slavsku ikonu koriste onu na kojoj je Sveti Đorđe prikazan na konju kako probada aždaju.

Po narodnom običajnom kalendaru, sutra se ne rade teški poslovi i ručni radovi.