Osuđen je zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet dana uz primjenu uslovne kazne te je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 120 kuna.

On se žalio na presudu, ali Visoki prekršajni sud u Zagrebu odbio je njegovu žalbu. Uz to, naložio mu je da dodatno plati i 200 kuna troškova žalbenog postupka.

Prema presudi, on je “podnio zahtjev distributeru električne energije za privremenom obustavom isporuke električne energije za stan u kojem živi njegova bivša vanbračna supruga, koja je na kraju i obustavljena”.

Ona kao najmoprimac izbjegava kroz ugovorni odnos regulisati status s vlasnikom stana u kojem jedino ona troši električnu energiju te se protivpravno nalazi u stanu, zbog čega po mišljenju osuđenog nisu ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja, niti on može biti proglašen krivim.

Sud smatra da je morao znati šta radi

Međutim, okrivljeni u žalbi bezuspješno pokušava nametnuti zaključak da nije imao predstavu o tome da čini nešto što je zabranjeno, te da je pravilno postupio, smatra sud.

Neosnovan je i žalbeni navod kojim ističe i da njegovo postupanje nije prekršaj jer u vrijeme počinjenja više nije bio u vanbračnoj zajednici sa žrtvom nasilja te da je on vlasnik stana u kojem je ona ostala živjeti.

“Naime, ukazuje se okrivljenom da se odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u porodici primjenjuju i na bivše vanbračne partnere, a da se oblik ekonomskog nasilja u porodici u vidu onemogućavanja korištenja imovine može ostvariti nezavisno o tome ko je vlasnik te imovine”, tumači prekršajni sudija.

Na temelju odbrane okrivljenog, on je, de facto, priznao da je onemogućio bivšoj vanbračnoj partnerici korištenje stana u kojem živi, i to isključenjem električne energije, te joj onemogućio osnovne uslove za život i boravak u stanu, zaključuje se u pravosnažnoj presudi.