Od prvog transporta Srba u zloglasni austrougarski logor u Doboju prošlo je tačno 107 godina. Sjećanje na žrtve koje su pale za slobodu ne blijede, pričaju članovi porodica stradalih u logoru. Na obilježavanje su i ove godine stigli đaci iz dobojskih škola.
"Djed Krsto Obrenović, baka Janja i majka Milka koja je tada imala šest godina. Doveženi su ovdje u teretnim vagonima. Njih su dvije ostale zive, a Krsto je ovdje ostavio svoje kosti". kaže Milkan Tomičić.
"Gledamo kao jednu veliku tragediju i što nikada ne bi trebali da zaboravimo to što se Srbima dešava kroz istoriju", kaže Dragiša Kuzmić.
Pamtimo, obilježavamo i okupljamo se na mjestu stradanja Srba. Stratišta i nevino stradale žrtvenikada nećemo zaboraviti, poručuju iz dobojske gradske uprave.
"Da opinjemo stalno kako sami sebe tako i druge da se nama Srbima nikada više nešto slično ne dogodi", kaže Slavko Kovačević, zamjenik gradonačelnika Doboja.
Srpski narod mora da bude jedinstven. Važno je da se uz sjećanje na žrtve koje su pale za slobodu bori za bolje sutra budućih generacija.
"Reću ću ono što predsjednik Dodik veoma često govori nema za srpski narod slobode, a nema ni života, osim u svojoj državi. Zato je jako bitno da čuvamo našu Republiku Srpsku", kaže Radovan Kovačević, izaslanik predsjednika Republike Srpske.
"Dajte da se ujedinimo, da stvaramo uslove da se ovdje ljepše i bolje živi da omaldinu obrazujemo, školujemo i zaustavljamo ovdje. Nigdje se ljepše živjeti ne može", kaže Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH.
Ovo je bio prvi koncentracioni logor u modernoj Evropi 20. vijeka. Kroz njega je prošlo oko 46.000 Srba. Stradalo je njih 12.000. Među njima su mahom bile starije osobe, žene i djeca.
