U modričkoj mjesnoj zajednici Modriča Pet danas je obilježeno 30 godina od egzodusa srpskog stanoviništva sa prostora Gostovića, Ljeskovice, Bistrice i Lovnice, mjesta u opštinama Zavidovići i Žepče.
Tim povodom služen je parastos i položeni vijenci na spomen-obilježje 111 žrtava u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Bivši zamjenik komandanta Bataljona Gostović Rajko Božić rekao je da su egzodusu oko 6.000 Srba 4. decembra 1992. godine prethodili trodnevni opšti napadi muslimanskih vojnih i pravojnih formacija, zbog čega je donesena odluka o povlačenju prema slobodnim teritorijama Vozući i Ozrenu.
"Područja Gostovića, Ljeskovice, Bistrice i dijela Lovnice, površine od oko 170 kilometara kvadratnih, branilo je manje od 1000 loše naoružanih vojno-sposobnih lica", rekao je novinarima Božić.
On je naveo da je mjesto Kamenica u Gostoviću tada bilo "sabirni centar" za Srbe prognane iz Zavidovića i Žepča, ali i Kaknja, kao i opština zeničke regije.
Božić je istakao da se nakon rata u Gostović vratilo manje od 10 domaćinstava, a jedan od razloga je neprocesuiranje zločina nad Srbima u ovom kraju, koji je poznat i po zločinima mudžahedina krajem rata, a zbog kojih je na osam godina zatvora pravosnažno osuđen bivši brigadni general takozvane Armije BiH Sakib Mahmuljin, trenutno u u bjekstu u Turskoj.
Obilježavanje 30 godina od egzodusa organizovali su Zavičajno udruženje Gostović i Zavičajno udruženje Žepčaka u saradnji sa sveštenstvom Crkve svete Petke u Modriči Pet, prigradskom naselju sa više stotina domaćinstava prognanih sa prostora Zavidovića, Žepča i više od 30 opština bivše Jugoslavije.
Predsjednik Zavičajnog udruženja Gostovićana Pane Kostadinović rekao je da je egzodus bio spas za civile i vojnike.
"U Udruženju se trudimo da egzodus ne padne u zaborav, a izuzetno je važno i da se istina o Odbrambeno-otadžbisnkom ratu na prostoru Gostovića prenese na mlade generacije i buduća pokoljenja", dodao je Kostadinović.
Sekretar Zavičajnog udruženja Žepčaka Čedomir Grozdanić rekao je da je teško bilo napustiti vjekovna ognjišta, ali da je odluka bila ispravna jer bi u suprotnom doživjeli sudbinu Srba Smoluće.
"Iako su Srbi sa ovog prostora bili dobro organizovani, ne bi se uspjeli oduprijeti višestruko jačem neprijatelju", rekao je Grozdanić.
On je naveo da je tada u Ljeskovici, Bistrici i dijelu Lovnice bilo oko 400 boraca, bila je formirana improvizovana bolnica, pakara i kuhinja za vojsku i civile.
"Iz ovih mjesta u egzodus je krenulo oko 1.400 Srba, tokom egzodusa jedna osoba je poginula", rekao je Grozdanić i naveo da su kao i iz Gostovića i Srbi iz ovog kraja raseljeni širom svijeta, a da ih najviše živi u Posavini.
Cvijeće na spomen-obilježje, osim predstavnika zavičajnih udruženja, položili su i predstavnici Boračke organizacije Modriča, te predstavnici opština Modriča i Vukosavlje.
