Jedino kada smo željeli da bude mrak bilo je u ratnim godinama kada se znalo da je iz ulice koja ima struje neko poginuo. Sve ostale dane i noći željeli smo svjetlost. Da upalimo sva moguća svjetla, televizore, veš mašine, rerne, bojlere, i da se pravimo bar da tih nekoliko sati živimo kao sav normalan svijet. trideset godina kasnije najveći grad Srpske je u mraku. Razlog u ovom slučaju nije bitan. poruka, mora biti jasna. Ne vraćajte nas u prošlost. Ne vraćajte nas u mrak, vratite nam svjetlo.