Rodoljub Vidaković, predsjednik Udruženja penzionisanih policijskih službenika MUP-a Republike Srpske prva je osoba koja je na svojoj koži osjetila gnjev stranaca u BiH, odnosno tadašnjeg visokog predstavnika Pedija Еšdauna.
U emisiji ATV-a Imate riječ sa Milijanom Kos Vidaković je evocirao uspomene iz tog perioda.
"Ja sam čovjek koji je prvi pružio otpot visokom predstavniku a to je tada bio Pedi Еšdaun. U pitanju su bili policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, odnosno bivšeg Centra javne bezbjednosti Zvornik, kojima su na jedan brutalan način unijeli ljudima pakao u život, nametnuli neku svoju istinu koja nije imala nikakve veze“, rekao je Vidaković.
Vidaković kaže da je on prvi posumnjao u tu njihovu istinu.
"Vidio sam da je nametnuta, da nema podloge i činjenica. Ja nisam bio suspendovan tada. Bio sam potpredsjednik Sindikata MUP-a Srpske i na neki način sam osjetio poterbu jer sam vidio da su ti ljudi ostavljeni, da će biti žrtvovani i da niko o njima neće voditi računa“, priča Vidaković.
Vidaković se prisjeća da je u to vrijeme bio u toku pokušaj reforme Policije.
"Oni su na sve način pokušavali da ujedine MUP BiH ali su izabrali najperfidniji način da ukinu MUP Republike Srpske. Posebno koban je bio kraj 2004. i početak 2005. godine. Tada su od svih pripadnika Centra javne bezbjednosti Zvornik tražili da daju izjavu o tome gdje su bili u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine“, kaže Vidaković i dodaje da to nije bio nikakav problem.
"To je bilo devet dana i nisu smjeli lagati jer su provjere bile. Ljudi su dali izjave da li su bili angažovani na području Srebrenice u tom periodu. Važno je reći da su pojedini policijski službenici bili angažovani tada u Srebernici ali u skladu sa zakonom - da obezbijede javni redi mir, spriječe izvršavanje krivičnih djela i obezbijede putnu komunikaciju da ljudi mogu bezbijedno da izađu“, dodaje on.
Vidaković kaže da se tada desilo nešto drugo.
"Kada smo dali izjave mislili smo da Tužilaštvo BiH ima validne podatke za svakog radnika, da će vidjeti da li su ljudi radili ili su bili van službe. Imali su sve validne informacije da u skaldu sa zakonom postupaju. Nažalost, to se nije desilo. Onda dolazi 2006. godina i sve kolege su očekivale da će biti pozvani ali dolazi nešto što je nezamislivo da se dešava na pdoručju BiH. U to vrijeme je visoki predstavnik naložio Vladi Republike Srpske da sačini Komisiju za Srebrenicu i oni su to uradili i poslali u Tužilaštvo BiH. Nije problem da su oni one ljude koji su bili angažovani napišu i pošalju ali oni su poslali sve. Tada je nanešena ogromna šteta i ugledu ovih ljudi ali i Republici Srpskoj“, dodaje Vidaković.
Vidaković kaže da je taj spisak objavljen čim ga je Tužilaštvo BiH dobilo.
"Čim su taj spisak dobili u Tužilaštvu BiH on je objavljen 2006. na svim sajtovima čak i u dnevnom listu Oslobođenj. Objavljena su sva imena svih naših 810 radnika, tu je bilo i državnih službenika. Kada sam čuo za to ja sam svojim vozilom otišao u Kalesiju da kupim te novine jer ih nije bilo u Zvorniku. Frapirao sam se. Sa dvije strane ime i prezime, ime oca, matični broj i platni spisak je poslat. Kada sam se vratio kolege su već bile informisane. U kancelariji me čekalo 20-30 ljudi. Naslov je bio 'Policajci koji šetaju Birčom a počinioci genocida u Srebrenici 10.-19. jula'“, prisjeća se tog dana Vidaković.
On kaže da je to bila presuda prije suđenja što se nije smjelo desiti.
"I drugi dan i treći dan sam išao kupiti taj dnevni list i treći dan dolazim u kancelariju i listajući te novine dolazim do svog imena i prezimena. I sada sam potrešen time. Ja sam dugogodišnji radnik MUP-a. Zaista nikada nisam bio nacionalno orjentisan, naprotiv bio sam profesionalno orjentisan. Dijelim ljude na dobre i loše, sposobne i nesposobne - za mene je to bila vodilja u službi. I nađem svoje ime. Na dvije sedmice prije tog jula sam imao tragediju u porodici. Ja sam u to peridou izgubio dijete od 15 godina. Bio sam van sebe i pitao sam sebe, ako sam se ja našao na tom spisku, kako će onaj ko je zaista bio i obavljao redovne poslove u skladu sa zakonom, kako će se on odbraniti. Ja sam tad posumnjao. Sazvao sam sjednicu sindikalne organizacije i obavijestio sam sve i upoznao sam predstavnike vlasti u Republici Srpskoj i u zajedničkim organima BiH da odmah preduzmemo mjere. Nažalost, uhvatio sam se u koštac sa čovjekom koji je bio rigorozan, vrlo opasan, rušilački prema Republici Srpskoj. Tom Pediju Еšdaunu je rijetko ko smio da stane na crtu. Nisam imao straha. U glavi sam imao da ću se boriti istinom da ću dokazati. Tad sam prvo tražio od rukovodstav MUP-a da se sastanemo i sastali smo se sa tri resorna ministra - ministrom pravde, ministrom za rad i boračka pitanja i ministrom unutrašnjih poslova. Tražio sam da se protiv glavnog urednika tog lista pokrene postupak - ko je taj u ovoj državi da to obajvi javno a nema nikakvih dokaza. To je presuda prije suđenja - skini šapke, lisice na ruke i idemo“, priča Vidković.
Tih mjeseci je bilo burno, organizovani su protesti, socio-ekonomski uslovi su bili loši. To je bio pokušaj refrome MUP-a Republike Srpske, odnosno uništavanje Policije Republike Srpske.
"Odmah su tražili da se radnici suspenduju i da im se istog dana uruči rješenje. Sve se to dešava uoči njihovog obilježavanja u Srebrenici. Došli su ljudi sa područja Birča. To je mučno. Nikada to neću zaboraviti. Zaista je to unijelo ljudima pakao. Ja sam pozvao direktora Policije i pozvao ga da hitno dođe on je došao i to je mučna noć koju ja ne mogu zaboraviti“, kaže on.
Vidaković kaže da su, od pet i po godina borbe, najžešće bile dvije i po.
"Vidio sam tada da su oni žrtvovani. Tražili su oni od naših starješina da im se pomogne ali je bilo malo riječi utjehe. Pakleno je to bilo. Kada sam vidio da niko neće da uzme taj 'vruć krompir' ja sam u jednoj sekundi prelomio i rekao sam njima 'znam ko ste i šta ste, znam da nemate nikakve veze sa tim'. Zamolio sam ih da odustanu od namjere da izađu na ulice sljedećeg dana. Imao sam autoritet među njima, poštovali su me. Rekao sam da postupimo u skladu sa zakonom jer ako izađemo na ulcice srušićemo ono što smo izgradili 1992. jer svi će to prenijiti i ispašćemo varvari i rulja a nismo. Zamolio sam ih da propratimo taj događaj u Srebrenici bez incidenata pa ćemo sutra da sjednemo opet tako je i bilo. Svi su to podržali. Komemoracija je prošla bez incidenata. Na tom sam putu radio dvije i po godine. Posebno je bila teška godina a imao sam tada jednog saradnika iz krim službe. Ja sam obavijestio i glavnog tužioca BiH da nas primi i sasluša. Tražio sam da nas sasluša, da istraga bude brza i efikasna. Nije nam odgovorio pa smo za mjesec opet pisali i priprijetili da ćemo blokirati tu instituciju. Nakon sedam dana je stigao odgovor i ja sam sa dva sadardnika i tim još jednim čovjekom otišao i primi nas čovjek. Tamo smo zatekli četiri tužioca koji vode istrage za ratne zločine - glavnog tužioca, dvojica zamjenika, jedan naš iz srpskog naroda i jedan Amerikanac“, prisjeća se Vidaković.
Vidaković kaže da je tad rekao da radi dugo u MUP-u i da je to što je urađeno neshvatljivo - da neko objavi sva ona imena.
"Ne bježimo mi od odgovornosti - dali smo izjave u skladu sa zakonom. Ako je neko dao lažnu izjavu priprijećena mu je godina zatvora što niste postpuili u skladu s tim a ne ovako da kampanjki visoki predstavnik donese odluku i vi uradite ovo?! Rekao sam da sigurno znam da 50 odsto tih ljudi ni fizički nisu bili tamo. Bili su zatečeni. Jedan tužilac iz reda bošnjačkog naroda kaže meni 'zante li koje je to krivično djelo i da kada je u pitanju to krivično djelo istraga može da traje dok je osumnjičen čovjek živ'. Ja njemu kažem da poštujem tu njihovu ustanovu ali 'mi ovo liči kao da ste vi profesori a ja student'. Ja sam rekao da sam radio u bivšem MUP-u Jugoslavije, odnosno BiH, 17 godina 'vjerujte ovdje me niko ne može prevaroiti - 50 odsto i više ih nije bilo tamo a to ću ja dokazati'. Skočio je tada taj glavni tužilac i kaže meni da vidi da sam ja profesionalac i pita me hoću li raditi sa njima da istraga bude brza i tačna i kaže da me napominje da ukoliko zabilješka moja ili izjava koju uzmem od suspendovanih ljudi bude lažna - ja ću biti odgovoran. Velika je to odgovornost. Godine 2018. sam vratio prvog čovjeka, sljedeće 2019. vratio sam ih 18. Ja sam dobio krila. Jedan od glavnih šefiva Tima za istragu ratnih zločina, taj amerikanac, me shvatio preozbiljno i rekao mi je 'ne da ste predstavljali MUP Republike Srpkse nego i Republiku Srpsku'. To nije bio moj posao nego je Vlada trebala da interveniše 2004. i 2005. godine“, kaže Vidaković.
