Da humanost ne zna za prepreke i granice dokazao je Dragoslav Šinik iz Gradiške, koji je pokrenuo akciju prikupljanja lijekova namijenjenih djeci sa poteškoćama u razvoju, koji se ne mogu pronaći na tržištu u Bosni i Hercegovini i to potpuno besplatno. Zahvaljujući Šiniku, koji je predsjednik Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima, u Srpsku i FBiH za mjesec dana stiglo je 650 lijekova.
''Jedina mogućnost nabavke lijekova sam ja, Dragoslav Šinik, otac djeteta sa smetnjama u razvoju. Nisam imao druge opcije. Stavio sam sebe 24 sata na raspolaganje. Najsretniji ću biti onog dana kad se naspavam, kad lijek ''klizma'' bude u apoteci jer naši roditelji nemaju drugu mogućnost. Svaki napad epilepsije ostavlja posljedice na djetetu'', kaže Šinik za ATV koji svakodnevno nabavlja lijekove za porodice u cijeloj BiH i koji se bori da lijek dođe do svake porodice kojoj je to potrebno.
Brojna djeca koja imaju poteškoće u razvoju, a posebno ona koja imaju epileptične napade, ne bi smjeli da budu bez lijeka "Klizma diazepam", kojeg nije moguće nabaviti u Bosni i Hercegovini. Lijeka nije bilo ni prije pandemije u BiH, a sada je, kaže, još teže.
''U zadnje vrijeme imamo najveću potražnju za lijekom ''Klizma diazepam''. To je najvažniji lijek, jer taj lijek odlučuje o životu djeteta kad dobije jak napad epilepsije. Da li će ga preživjeti, to je pitanje. Idući korak je, kad dobijem dokumentaciju proslijedim, tražim gdje mogu da ga kupim. Tu nam izlaze roditelji u susret, nađemo galenske laboratorije koje na osnovu naše dokumentacije pristaju da prodaju. Idući korak je da novac pošaljem westernom, da isti roditelji čekaju u redu da podignu. Dolazimo do najvažnije karike – organizovati prevoz. Sami znate da je jedino kamionski saobraćaj moguć'', priča Šinik.
Nijedna veledrogerija na prostorima BiH jednostavno ne želi da uveze lijekove koji su prijeko potrebni za djecu sa smetnjama u razvoju, pogotovo ''klizmu dijazepam'', bez kojeg ni jedna porodica koja ima takvo dijete ne bi smjela biti ni sata, kamoli dana ili mjeseca, kaže Dragoslav.
''Obraćali smo se i ministarstvima. Međutim, tu je čitav splet okolnosti. Drogerije su jedine ovlaštene da mogu uvesti lijek. Veledrogerije moraju da ispune određene standarde preko Agencije za lijekove da bi mogli da uvezu taj lije. Onda tu dolazi do prebacivanja loptice...'', kaže Šinik.
Dragoslav je nedavno razgovarao i sa ministrom zdravlja Republike Srpske Alenom Šeranićem, koji je obećao pomoć.
''Što se tiče Srpske, razgovarao sam sa ministrom. Ima volju i želju da pomogne. Međutim, ne postoji mogućnost da se nađe modus. Svi prebacuju lopticu s jednog na drugog. Agencija za lijekove kaže da se standardi moraju ispuniti. Ministarstvo kaže mi ćemo dati nalog za uvoz lijeka, veledrogerija kaže mi nemamo tu mogućnost, mi smo jedno malo tržište. Njima se to ne isplati. Žalosno je što BiH ima mnogo galenskih laboratorija. Nijedna ne prozivodi tu klizmu. Dijete jednostavno ne može čekati'', kaže Dragoslav.
Ogromnu zahvalnost u trenutnoj situaciji izazvanoj pandemijom korona virusa, kaže, duguje vozačima kamiona, bez čije pomoći bi teško ostvario svoje zacrtane ciljeve.
''Prvo sam zamolio privatnike to se tiče Gradiške i banjalučke regije koje se bave transportima, zatim sam proširio na cijelu Republiku Srpsku. Ušao sam u grupe vozača kamiona, tako da su nama jedina mogućnost kamioni. Danas ću lično odnijeti lijekove što se tiče Banjaluke, Prnjavora, Srpca. Nažalost, drugog puta nema. Ja bih bio najsretniji da se pojavi u bilo kojoj apoteci. Ostaje samo ova opcija koju ja radim. Ne znam do kada ću moći fizički da stignem sve. Ima masu roditelja koji se nude da pomognu, ali ne želim da nosim na savjesti da je neko sutra pokupio virus idući po terminalima, kaminoima da bi dostavio lijek. Ići ću dokle mogu'', poručuje Dragoslav.
Dragoslav kaže da sarađuje sa velikim brojem roditelja. On je ispričao i kako je sve počelo.
''Ja, kao predsjednik Udruženja, dvije godine sam bio organizator međunarodnog druženja za djecu sa smetnjama u razvoju. Prošle godine je bilo prisutno 2.300 porodica iz 107 gradova bivše Jugoslavije. Danas je 37. dan kako sam dobio prvi poziv. To je bio poziv iz Zenice, iz Federacije. U pitanju je bio jedan sirup koji koriste djeca sa epilepsijom. To je nestalo iz Federacije. Htio sam da prijateljima izađem u susret. Nabavio sam lijek i priča je krenula, posebno putem društvenih mreža, da bi se već treći, četvrti dan počeli javljati roditelji sa prostora Republike Srpske, koji imaju problem sa nabavkom recimo lijeka ''frisium''. Na prostoru Srpske 180 djece koristi taj lijek, kojeg nije bilo ni prije ove pandemije. Međutim, mi kao roditelji smo se jednostavno snalazili. Svaki vikend su išli ljudi u Sloveniju, Srbiju, Hrvatsku... Tamo ima taj lijek''', kaže.
Dragoslav je zahvalio svim ljudima koji su pomogli kako bi se lijekovi nabavili.
''Preko 650 lijekova je poslato na adrese, od moje Gradiške, do Banjaluke, Trebinja, Sarajeva, Zenice. Nijedan lijek nije naplaćen. Izašla nam je u susret brza pošta koja besplatno vrši dostavu lijekova u BiH, ali onih koji mogu da se šalju brzom poštom. Apelujem na sve one koji smatraju da mogu da pomognu, da nam se priključe, da me kontaktiraju'', poručuje Šinik za ATV.
Svi oni koji žele da pomognu, mogu da se informišu o načinu kako da to učine putem sljedećeg broja telefona: 066/169-875.
