Septembar je, kaže Goran, itekako važan mjesec u vinogradarstvu. Berba je u toku, a na težak posao prionula je skoro kompletna porodica. Kod njih je to pomalo i neobično, jer žive u Austriji, a zbog rodnog kraja i vinograda dolaze kad god imaju slobodnog vremena. Jaćimovići kažu da od vina ne žive već ga prave za svoju dušu, i to već 11 godina. 

"Ovim poslom počeli smo se baviti iz hobija i ljubavi, a i dan danas to radimo. Naša proizvodnja u dobroj godini, kao što je ova, je između dvije i tri hiljade litara vina," kaže Goran Jaćimović. 

Na branje grožđa u jedinstvenu potkozarsku vinariju stigli su članovi porodice, komšije, prijatelji. Nije im prvi put, pa vještine i znanje imaju, kako kažu, u malom prstu. 

Ova godina im je, za razliku od prethodne dvije koje je uništio mraz, bila rodna.

"Imali smo na početku dobar rod, međutim usljed velikih kiša i padavina samo zrno u sebi oboli, to se zove bolest atritis i to je truljenje zrna i tu se ne može baš puno uraditi," pojašnajva Mirko Jaćimović. 

Proizvodnja bijelog vina zahtjevnija je od proizvodnje crvenog, a Jaćimovići su ove sezone zadovoljni kvalitetom i jednog i drugog grožđa. 

Pretvaranje grožđa u vino je zahtjevan posao. Na samom početku je berba, a na samom kraju pretakanje. Pretakanja ima nekoliko, a na kraju posljednjeg vino može da se konzumira. Ipak, ona narodna je poznata, što više stoji, to je vino bolje.