Vejzović je oslobođen krivice da je, od juna do septembra 1992. godine, kao pripadnik Policijske stanice Stupari tokom ispitivanja na više lokacija mučio zarobljene srpske civile u Stuparima ,udarajući ih u glavu i po genitalijama pesnicama, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te prijeteći im i prisiljavajući ih da jedu papir.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Vesna Jesenković rekla da Tužilaštvo BiH nije dokazalo Vejzovićevu krivicu, kao i da se većina tačaka optužnice temeljila na iskazima samo jednog svjedoka.

"Imajući u vidu sve navedeno, iskazi tog svjedoka nisu imali potrebnu snagu da se na njima temelji osuđujuća presuda, pa smo shodno tome donijeli oslobađajuću presudu", rekla je Jesenkovićeva.

U kratkom obrazloženju presude, Jesenkovićeva je istakla da pojedini svjedoci nisu konzistentni u svojim iskazima datim u istrazi i pred Sudom BiH, prenosi Birn.

"Svjedok Radovan Đokić, na čijem iskazu se temelji pet tačaka optužnice, bio je neuvjerljiv i prilikom svakog iskaza dodavao je nove izjave", rekla je Jesenkovićeva.

Vejzoviću se prvobitno sudilo sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem, Nedžadom Hodžićem i Osmanom Gogićem koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za ratne zločine počinjene na području Kladnja od maja 1992. do jula 1993. godine.

Nakon dvije godine suđenja zajedno sa ostalim optuženima, Vejzovićev predmet je, zbog njegove bolesti, razdvojen i dvije godine je bio u fazi "mirovanja", da bi se, nakon toga, suđenje nastavilo i trajalo duže od godinu dana.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.